Na prvom mjestu je svakako kineski grad Wuhan, gdje je virus korone prvo izbio. Riblja pijaca, supa od šišmiša. Dok se nama od saog pomen toga povraća, Kinezima je ukusno.
Broj dva je usamljenost.
Upravo sam vidio jednog starijeg čovjeka sa psom u šetnji. Ulice su prazne. Radnje zatvorene.
Još jedna loša riječ je “lockdown”, (prevod: zaključavanje). Čovjek je zatvorenik svog vlastitog doma. Telefon, i krevet. Poštar ugura pismo, ako još išta stiže poštom, u poštansko sanduče, ili ispod ulaznih vrata.
Uz ovo dolazi i nerazdvojni trio čitave panemije: Rastojanje, Higijena, Zaštitna Maska. Svaka od ove tri riječi je sama po sebi zla riječ, jer je kriva svakome, ko je se ne pridržava i ko se razboli.
Bila je to strašna godina sa užasnim pojmovima: homeoffice – ured kod kuće, kontra mislioci, teorije zavjere.
Da li je bilo išta lijepo u 2020. godini?
Posmatrači prirode izvještavaju kako gradske ptice sada tiho cvrkuću. Ne moraju više biti glasne, da bi ih se čulo. Naš svijet je postao tiši. Nema vatrometa za doček Nove godine. Nema ni dočeka Nove godine. Ona će svakako doići, čekali je, ne čekali.
Svi sjedimo, nadajući se nekim boljim vremenima.
Pa nek nam bude sa srećom!
(spagos/20201231)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen