Električna gitara neočekivano doživljava novi procvat. Instrumentu, koji je zapravo bio proglašen mrtvim, ostala je vjerna Annie Clark, zvana St. Vincent, koja nije samo jedna od najpametnijih pop umjetnika današnjice, već i nadarena gitaristica.
Prošle su oko tri godine otkako su se oglasila zvona oko električne gitare. Govorilo se da su mrtvi stari heroji, davno prošlih 70-tih, poput Erica Claptona, Jimmyja Pagea, Petea Townshenda ili Keitha Richardsa, a da novih heroji sa sličnom karizmom, nema ni na vidiku.
Otkako su hip-hop i R’n’B postali vodeći pop žanrovi tokom pedesetih godina, električna gitara u pop aranžmanima zapravo je, između ostalog, bila sve više boja zvuka. I više nije instrument čiji uvod, solo ili outros daju prave vrhunce. I više nije bila instrument čiji uvod, solo ili outros donose prave vrhunce.
Prodaja električnih gitara u skladu s tim pala je za trećinu između 2007. i 2017. godine u SAD-u, najvećem svjetskom tržištu električnih gitara. Fender i Gibson, dva najpoznatija svjetska proizvođača električnih gitara, bili su podjednako dužni kao i Centar za gitaru, najveći američki maloprodajni lanac električnih gitara. Gibson je bio čak blizu bankrota.
Bog lično, koji prema jednom čuvenom grafitu ("Clapton je Bog") nije bio svemoguć u svijetu gitare od šezdesetih, a Eric Clapton je na konferenciji za novinare zamišljeno izjavio da je vrijeme njegovog instrumenta vjerovatno prošlo. A Washington Post je u vrlo zapaženom članku napisao o "sporoj, tajnoj smrti električne gitare".
S druge strane, razgovor o smrti električne gitare tada je bio i malo pretjeran, i odvratio pažnju od puno lošeg managementa. I iz pomalo naivnog uvjerenja da je električna gitara isključena iz muzičkih trendova u popu. Ona to nikad nije bila. Na primjer, diskografska kuća Decca odbila je Beatlese 1962. godine, rekavši da je procvat bendova sa gitarama završen. Kod Thomanna posao sa električnom gitarom ne raste tek od počeka ovoga ljeta, već traje godinama, kažu. Prema direktoru marketinga Dominicu Wagneru, učinak korone je primjetan, ali ne i premoćan.
Pitanje je u kojoj mjeri premisa ovakvog pogleda ne upućuje u pogrešnom smjeru, jer šta znači „veća uloga“? Na single chart listama, kojima dominiraju dance-pop, hip-hop i R'n'B s obe strane Atlantika, gitara je zapravo dugo imala samo sporednu ulogu, ne samo zbog ogromnog uspjeha žanrova kao što su country, metal i vječno
Na njemačkim top listama albuma, na primjer, nalazi se novi album AC/DC "Power Up", koji je već nedeljama na prvom mestu. A također i albumi pet drugih umjetnika gitare, poput Pink Floyda (5. mjesto), Iron Maidena (6.), Brucea Springsteena (11.), The Doctors (12.) i Erica Claptona (14.) uveliko su pri samom vrhu top liste.
Međutim, ako očekujete otmjene gitarske solo dionice, koje serviraju mladi, i novi gitaristi široko raširenih nogu, neki novi, mladi bogovi gitare u super hitovima megabandova, mora se reći: Dugo već ih nema. A to se možda neće ni ponoviti u skorije vrijeme. Kao tome pripadajući bogovi gitare. Eddie Van Halen je umro početkom oktobra. Ako mislite na poznate mlađe gitariste, možda ćete pomisliti na virtuozne, ali ne previše nadahnute blues rock epigone poput Johna Mayera ili Joea Bonamasse, ili možda Jacka Whitea, koji je više bog gitare Indie-rocka, ako i to jeste. Međutim, u muzičkom i kulturnom smislu zaista se puno ne gubi, pogotovo kad se pomisli na to koliko je ovo gitarisko junaštvo uvijek bilo bijelo i nadasve ultravirilno, najkasnije od sedamdesetih.
Možda je vrijeme da prestanemo razgovarati o gitarskim herojima i razgovarati o gitarskoj heroini.
38-godišnja Amerikanka Annie Clark, alias St. Vincent, danas nije samo jedan od najpametnijih tekstopisaca i pop umjetnika, već i nadarena gitaristica (s vlastitim modelom s potpisom proizvođača Ernie Ball). Pogledajte samo njen izgled s Dua Lipom na Grammyju 2019. i njen solo gitaru! Stoga je možda i više nego slučajno što su sve pjesme nominirane za nadolazeće Grammyje u kategoriji "Best Rock Perormans": "Not" Big Thiefa, "Shameika" Fione Apple, "Kyoto" Phoebe Bridgersa, "The Steps" od Haima, „Stay High“ Brittany Howard i „Daylight“ Grace Potter. Sve su ih napisale žene, ili bendovi predvođeni ženama. 80 posto nominiranih u kategoriji "Najbolja rok pjesma" su žene.
Postoji skica Davea Chappellea iz ranih "Nula godina" u kojoj istražuje predrasude da bijelci ne mogu plesati. S Johnom Mayerom, koji ima pojačalo i električnu gitaru, on traži bijelce, poput nekog radoznalog snimatelja filova o životinja u njihovom prirodnom staništu, u jednom bezličnom, sivom velikom uredu.
I naravno, to nije istina: Naravno, bijelci mogu plesati, ako im neka bijela osoba svira električnu gitaru. Uz pank rifove i u nekom finom restoranu, desi se da i stolovi malo kasnije lete.
Stoga se ne biste trebali iznenaditi jednog dana ako se opet pojavi (bijeli) bog gitare. U pop muzici se uvijek sve vraća. Ali uopšte ne bi bilo loše, da to još malo potraje.
(SZ)
Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen