Najlošije riječi 2020.

Na prvom mjestu je svakako kineski grad Wuhan, gdje je virus korone prvo izbio. Riblja pijaca, supa od šišmiša. Dok se nama od saog pomen toga povraća, Kinezima je ukusno.

Broj dva je usamljenost.

Upravo sam vidio jednog starijeg čovjeka sa psom u šetnji. Ulice su prazne. Radnje zatvorene.

Još jedna loša riječ je “lockdown”, (prevod: zaključavanje). Čovjek je zatvorenik svog vlastitog doma. Telefon, i krevet. Poštar ugura pismo, ako još išta stiže poštom, u poštansko sanduče, ili ispod ulaznih vrata.

Uz ovo dolazi i nerazdvojni trio čitave panemije: Rastojanje, Higijena, Zaštitna Maska. Svaka od ove tri riječi je sama po sebi zla riječ, jer je kriva svakome, ko je se ne pridržava i ko se razboli.

Bila je to strašna godina sa užasnim pojmovima: homeoffice – ured kod kuće, kontra mislioci, teorije zavjere.

Da li je bilo išta lijepo u 2020. godini?

Posmatrači prirode izvještavaju kako gradske ptice sada tiho cvrkuću. Ne moraju više biti glasne, da bi ih se čulo. Naš svijet je postao tiši. Nema vatrometa za doček Nove godine. Nema ni dočeka Nove godine. Ona će svakako doići, čekali je, ne čekali.

Svi sjedimo, nadajući se nekim boljim vremenima.

Pa nek nam bude sa srećom!

(spagos/20201231)

Godina koja je sve promijenila

 

Godina na izmaku je donijela promjene u svijetu, nakon kojih ništa više neće biti kao što je bilo. Ako bi birali fotografiju koje je obilježila i po ćemu će ostati u pamćenju, je slika iz karantina, iz jednog staračkog doma u Španiji, pod naslovom: Preživjeli i ostali zajedno.

Prepune bolnice, mrtvački sanduci: Španija je početkom godine bila žestoko pogođena pandemijom. Poduzete su mjere koje su trebale dovesti do poboljšanja.

Slika napravljena u junu pokazuje bračni par, u braku punih 59 godina, koji žive u jednom staračkom domu. Nakon 102 dana izolacije jedno drugom su poklonili poljubac, sa maskama na licu, i kroz plastičnu foliju.

Ovdje donosimo pregled samo nekih događaja koji su obilježiliproteklu godinu, za koju mnogui tvrde da se nema po čemu upamtiti. Ipak je iza nas, a šta se desilo, desilo se.

Australijska apokalipsa. Nebo je crveno, prekriveno dimom koji ujeda, iznad New South Walesa iznad područja. Izgorile su bezbrojne kuća, kao i bespomoćni kenguri i koale. Ljudi su bježali u područja kraj obale. Skoro je nestalu niskog rastinja i eukaliptusovih stabala.

Karantin. Riječ, koja je odjednom uzela zamaha u čitavom svijetu. Korona virus se munjevito proširio širom svijeta, bez velikih saznanja i mjera protiv njega. Važno je bilo zaražene ljude izolovati, kako bi se pandemija što manje širila. Putnici kruzera “Diamond Princess”, njih oko 700, morali su se izvesti iz luke Yokohama u Japanu, i na otvorenom moru provesti dvije sedmice u izolaciji, a zatim su pod strogom kontrolom prebačeni u njihove domovine.

Grad u šoku. Italijanski grad Bergamo, i njegova okolina, bili su epicentar korona krize u Italiji. Dolazak transporta preminulih na groblje Cibisello potresao je čitav svijet, Tek tada su mnogi ljudi u Evropi postali svjesni prisustva i opasnopst korona virusa.

Prazne tribine. Tribine stadiona su zbog pandemije morale ostati prazne. Gledaoci su sa teškom mukom gleali tv prenose utakmica, koje su igrane bez prisustva gledalaca. To je bio tek početak onoga što je slijedilo. Prvenstva širom Evrope su prekidana, otkazano je Evropsko prvenstvo, otkazana je Olimpijada.

Socijalna distanca. Nakon tvrdog lockdowna u aprilu su otvarane prve radnje, i to one sa maksimalno 400 kvadratnih metara površine. Ispred radnja su se redali redovi kupaca na obiljeđenim distancama. Nakon toga je slijedila takozvana socijalna distanca u svim sferama života, pa čak i u međusobnim sustretima.

Sve drugo zatvoreno. Restorani, kina, koncertne dvorane, usluge frizera i brijača. Ljudi su prije zatvaranja počistili regale samoposluga. Posebno je na udaru bile tjestenine i toaletni papir(?).

Protesti. Nakon određenog vremena zbog mjera izolacije, nastavljeni su protesti u Honkongu, protiv zakona sigurnosti u Hongkongu, kojeg je donijela kineska vlada. Pri donošenju ovog zakona je zaobiđen parlament Hongkonga i sve aktivnosti protiv toga zakona su kažnjavane, kao subverzivne i separatističke. Ni to nije zaustavilo demonstrante od daljnih protesta.

Black Lives Matter. Desetine hiljada ljudi širom SAD su protstovali nakon ubistva afroamerikanca Georga Floyda prilikom jedne policijske akcije u Mineapolisu. Protesti su se proširili širom svijeta pod moto “Black Lives Metter”.

Formula1. Korona je zaustavila i trke Formule1. Sdezona je počela tek u julu. Kasniji pobjednik sezone je bio Lewis Hamilton.

Apokalipsa u Libanu. U lučkoj četvrti Bejruta jedna hala je potpuno izgorila u požaru. Ekspolodiralo je 2.500 tona neosiguranog amonijum nitrata. Detonacija je opustošila centar grada, a posljedice su se osjećale i na 270 kilometara udaljenom Kipru. Više od 200 ljudi je poginulo, a 6.500 povrijeđeno.

Testiranje. Širom Evrope započeto je masovno testiranje ljudi na koronu, i u tu svrhu su u skoro svim gradovima formirani drive-in, ili walk-in stanice za testiranje.

Fudbal. Tek krajem augusta odigran je prvo turnir, a zatim i finale Lige šampiona, U finalu je Bayern München pobjedio Paris saint Germnen sa 1:0, čime je osvojio triple, prvenstvo, kup i ligu šampiona. To je bila nada za ljubitelje fudbala širom Evrope, da će se fudbal vratiti na terene. Prvenstva su nastavljena, ali bez gledalaca na tribinama.

Budući pobjednici. Izborna kampanja u SAD je obavljana pod maskama. Joe Biden i Kamala Hariss, kandidati demokrata su se pokazali kao jak par, što je rezultiralo kasnijom pobjedom naizborima

Promjene klime i protestne akcija “Fridays for Future”, “Patak za budućnost” su odjednom, tokom pandemije, postale sporedna tema. Nakon ljetne pauze, protesti su nastavljeni, ali sa zaštitnim maskama na licu i distancom među demonstrantima.

Požar na Kilimandžaru. Na južnom krilu, skoro 6.000 metara visokog Kilimandžara, izbio je veliki požar. Hiljade vatrogasaca i dobrovoljaca su se borili protiv vatre. Oko 100 kvadratnih kilometara površine je potpuno opustošeno. Požar je izbio u 3700 metara visokom Nacionalnom parku. Uzrok požara: Posjetioci nisu sa dovoljno pažnje ugasili vatru na jednom odmorištu. Pješačka ruta preko Mandara i Horomba, na kojima se nalazio ovo odmorište, svake godine propješači blizu 50 hiljada posjetilaca.

Izabran novi predsjednik. Joe Biden je novi predsjednik SAD. Donald Trump to još nije priznao i brani se nedokazaniim tvrdnjama o izbornoj prevari. Kamala Hariss je prva žena u istoriji SAD, izabrana na mjesto potpredsejednice SAD.

Vakcina protiv korone je tu. Prva osoba na svijetu, koja je primila vakcinu protiv korone je Britanka Margarte Keenan (90). Primila je vakcinu Pfizer/Biontech. Nakon primljene vakcine je kazala kako se osjeća nevjerovatno privilegovana, Velika Britanija i SAD su među prvima odobrile uportrebu vakcina, a zemlje EU su to učinile 21. decembra.

(news)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Sretno u Novu 2021.

 

Kad se godine smjenjuju, nekao uvjek imam osjećaj da se preskoči neki prag, prepreka, ili ograda...hop, i u jednoj sekundi, ode godina koju još pamtimo samo po broju...za malo stariju raju nije problem što dolazi Nova godina, nego je problem, što ih je sve manje preostalo...zato naprijed!

Sve najbolje, a prije svega dobrog zdravlja, jer kad se nakupe neke godine, to je ipak najvažnije.

Lijepi pozdravi

Smail Špago

Svjetlo se pali na sjeveru

 

Kada zimi dani postaju kraći, svjetlost u sjevernoj hemisferi postaje sve spektakularnija.

Sjeverno svjetlo, naziv je fenomena koji osvjetljava inače tamno nebo. To se događa kada nabijene čestice udaraju u atmosferu u polarnim područjima. Uglavnom se čini kao zelenkasto, ali postoje i crveno i plavo svjetlo.

Inače, isti se fenomen javlja i na južnoj hemisferi, samo tamo poznat kao južno svjetlo.

Fotografiju u prilogu je snimio fotograf Dennis Hellweg, iz Postdama, Njemačka, u mjestu Lofoten (Norveška). Prikazuje ledenice stvorene dijeljenjem leda, koje su se ponovo smrznule. Fotografija se nalazi na listi kandidata za nagradu “Norther Light Photographer of the Year Award” za 2020. godinu.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Kako je 2020. godina promjenila svijet

Sve na svijetu ima svoje dvije oštrice, pozitivnu i negativnu stranu, pa tako i ova pandemija. Na površinu je isplivalo toliko ozbiljnih problema koji se ne smiju zanemariti, ali će ih ovaj tekst ipak zaobići. Ipak je kraj godine, čemu se svi radujemo, ako ni zbog čega drugog onda barem što će 2020. ostati iza nas. Hajde onda da se u vidu odbrojavanja podsjetimo 10 stvari koje su, nadamo se, promjenile svet nabolje.

1. Uvidjeli smo šta je zaista važno

Ova godina ukazala je na to koliko je zdravstveni sistem važan, i šta se desi kada on kolabira. Naučnici, ljekari i zdravstveni radnici, sa pravom su dobili na značaju. Primjetili smo da politički, ekonomski, monetarni i svi drugi sistemi mogu i treba da se promjene. Vježbali smo solidarnost, uvidjeli da bliskost i toplina dolaze u raznim formama i oblicima.

2. Počeli smo da cjenimo „obične stvari”

Sjetite se svakog spontanog rukovanja, zagrljaja, i poljupca prije korone. Sjetite se kako je bilo normalno otići na ručak kod roditelja, u posjetu baki i deki, na piće sa prijateljima, i u klabing do jutra. Sve to se iznenada promjenilo, pa se samim tim pokazalo koliko nam je zapravo bitno.

3. Rad na sebi postao je imperativ

Bez ironije treba gledati na sve novo što smo naučili, i svega starog čega smo se podsjetili. Čitali smo više, gledali filmove i serije, isprobavali recepte, naučili neki zanat, zasvirali koji instrument, meditirali… Sve to pomoglo nam je da se izborimo sa izolacijom, stresom, strahovima, depresijom, i anksioznošću.

4. Naučili smo da živimo sa manje resursa

Činjenica je da smo solidno uvježbani kao potrošačko društvo. Pandemija je međutim pokazala da nam toliko toga zapravo nije potrebno. Naučili smo da se snalazimo, štedimo, improvizujemo, i pronađemo smisao van materijalnih vrijednosti.

5. Kolektivno i individualno nisu više tako razdvojeni

„Svako muči svoju muku”, što bi se reklo u narodu, ali ova pandemijska muka nas je sve zadesila. I dok je svačija lična priča specifična, kolektivno se nalazimo u istoj situaciji. Bilo ko može da se razboli, jer u očima virusa svi smo jednaki.

6. Desile su se istorijske pobune i promjene

Nije se samo mirno sjedilo u kući, nego su se širom svijeta održavali značajni protesti i demonstracije. Svi oni imali su svoje opravdane motive i razloge. Ljudski duh i želja za promjenom nikada ne nestaje, bez obzira na uslove. I zato podsjetnik – #BlackLivesMatter!

7. Priroda se oporavila

Kada je sve stalo, priroda je konačno procvjetala. Zagađenje se smanjilo, vazduh se pročistio, mora su se razbistrila, a životinje su se slobodnije kretale. Pokazalo se da je potrebno samo malo više svjesti i discipline kako bismo očuvali planetu Zemlju.

8. Komunikacija se intenzivirala

Bili smo primorani da više vremena provedemo sa svojim ukućanima, što nije uvjek bilo lijepo i lako. Ali ponovo smo se upoznali, i proveli kvalitetno vrijeme zajedno. Inače iscrpljujuća komunikacija putem telefona i aplikacija ispala je korisna, jer smo tako bili tu jedni za druge iako možda razdvojeni hiljadama kilometara.

9. Umjetnost je našla nove vidove kreativnosti

Pošto su kulturne institucije radile ograničeno, većina aktivnosti prebacila se na internet, a sa njim su neke ranije nedostupne stvari postale dostupne. Mogli ste da pratite online filmske festivale i koncerte, striminge predstava, biblioteke su otvorile svoje digitalne arhive, a galerije i muzeji virtuelne obilaske.

10. Moda je postala inventivnija

Ko kaže da je moda nevažna, griješi. Ona je pokazatelj u kakvim vremenima živimo. I dok se lični stil u 2020. sveo na boravak u udobnoj trenerci, dizajneri i brendovi našli su inventivne načine da promovišu svoje kolekcije. Od marioneta umesto manekenki na modnoj pisti, pa sve do virtuelnog prisustva publike.

A istorija nas uči da koliko god je teško, sposobni smo da idemo dalje. Tako da, hajde 2021. godino, što bi se reklo – Show us what you’ve got!

(tekst je objavljen na Citymagazinu, 20201229, autorica je Isidora Spasić)

(spagos)

Iz stare štampe: Kanjon Neretve kod Drežnice, 1925.

 

U „Šumarskom listu“ broj 11.11. iz 1897. godine, koji je izlazio u Zagrebu, objavljen je tekst profesora Frana Ž. Kesterčaneka o putovanju vozom od Sarajeva do Mostara. U tih tridesetak godina, od nastanka teksta, do nastanka fotografije u prilogu, u području kanjona Neretve nije se skoro ništa promijenilo, osim prirodne promjene ljudi u naseljima uz prugu.

Prenosimo dio ovoga teksta, originalno, onako kako je bio napisan, kako bi mu sačuvali vjerodostojnost.

I onog vakta u Mostar se stizalo vozom iz bijelog svijeta, a prema jugu se moglo i malo dalje od Čapljine.

„Kroz Bosnu i Hercegovinu”

Priopćuje profesor Fran Ž. Kesterčanek

„Put iz Sarajeva prema Mostaru spada svakako i u prirodnom i turističkom pogledu među

najveličanstvenije željezničke pruge u ovoj monarhiji…

...Pruga od Sarajeva do Konjica puštena je u promet 1891. godine, pruga od Metkovića do

Mostara 1885. godine, a ona od Mostara preko Rame do Ostrošca 1888. godine, a dalje do

Konjica 1889. godine.

Prošavši kroz tunel... kroz Ivan planinu, stigli smo u kršnu Hercegovinu...Bilo je već oko tri sata popodne kada stigosmo i na samu stanicu Konjica. Ovo je stara muhamedanska varoš, koja leži u kotlini između brda, krasnog položaja sa veleljepnom okolinom. Dugo Konjic bješe središte hercegovačkih bogumila, te je igrao vrlo važnu ulogu u istoriji našeg naroda u srednjem vijeku.

Odavde željeznica ide dolinom Neretve i prati je sve do Metkovića. Preko Neretve u Konjicu

prelazi kameni most sa devet stupova, o kome narod priča da ga je sagradio neki kralj

Hvalimir, još u 10. vijeku...

...Dolina Neretve koja je do Konjica prilično tijesna i divlja, omeđena stijenama visokih gorskih obronaka, odavde pa sve do stanice Rama je prilično široka, a brda na obje obale se dižu do srednje visine.

Iza ušća Peričca dolina se opet stješnjava poput gudure, a iza stanice Jablanica počinje

veličanstveni klanac Neretve, dug otprilike 20 kilometara, u kome su rijeka, željeznički put i

drum, potpuno vezani jedni uz druge u uzanoj dolini poput provalije, ovjenčane Rauljom

(1648 m), Velikom Čvrsnicom (2227 m) i silnom Prenj planinom.

Prelijepi scenariji mijenjaju se u ovom uskorječju, haotično sastavljeni krševi, okomite litice,

na kojima drveće i žbunovi čudnovato stoje, držeći ravnotežu, prevrtljivi oblici brda, mnogi

lijepi vodopadi, sa obje strane bujni, hučeće rijeke upotpunjuju tu veličanstvenu sliku, koja

se nikad ne zaboravlja.

Da bi i mi uživali u tome čarobnom kraju, u Konjicu smo presjeli u poseban, vlaku priključeni

vagon za gledanje tzv. „Aussichtvagon“.

U toj veličanstvenoj osami, gdje stoluje velika divljač i struji svjež gorski zrak, doista shvataš

ovaj čas, što leži u pjesničkom izrazu: kršna zemlja Hercegova. Taj gorskim cvijećem i

zelenim šikarjem upitomljeni dojam izlazi među tim strahotnim u Neretvinom klancu kod

Grabovice.

Iza ušća divlje Grabovice rasprostranjuje se i opet dolina Neretve, jer kod stanice Vojna

prestaje klanac, a istodobno pojavi se na desno već golemi Velež (1897 m.) nad Mostarom.

I tako nam je, razmatrajući okolišnu narav i njezine krasote, put od Sarajeva do Mostara,

kamo smo tek pred veče stigli, prošao, ipak, dosta brzo i ugodno.

U Mostaru nas već na kolodvoru dočekaše i opet gg. Kotarski šumarski upravitelj F. Bulbuk sa ravnateljem mostarske vinogradarske i voćarske škole S. Vaškom“.

Fotografija: Kanjon Nreteve 1925. godine, autor nepoznat

Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Tajanstveno otkriće

Bačena je u more početkom maja 1945. godine, malo prije kapitulacije, tako da nije mogla pasti u ruke saveznika. Pronašli su je krajem novembra u Baltičkom moru, u zaljevu Geltinger kod Flensburga, ronioci koji su tražili “mreže duhove”, koje bez vlasnika lebde pod vodom.

Nakon spašavanja s morskog dna, dobro očuvani primjerak mašine za šifriranje "Enigma" leži u destilovanoj vodi, kako bi se zaustavio proces korozije.

Tako će ostati godinu dana, dok stručnjaci razrade koncept restauracije.

Biće izložna u muzeju u dvorcu Gottorf, u pokrajini Schleswig-Holstein u Njemačkoj.

(stern)

(spagos)

Sreća se ne kupuje

 

Kupiš ovu biljku (djetelinu sa 4 lista), kao što kupuješ i drugo cvijeće... i eto sreće .... skoro pa da pomisliš da se sreća još može i kupiti !!!! (Nermina)

Um jede Chance auf deine Seite zu legen, entdecke Oxalis oder vierblättriges Kleeblatt, eine Glückpflanze!

Da biste iskoristili svaku šansu, otkrijte oksalis, ili djetelinu s četiri lista, sretnu biljku!

Oxalis - Trèfle à 4 feuilles

Oxalis - djetelina sa 4 lista

Oxalis deppei ‘Iron Cross’

(spagos)

Totilas odjahao na nebo

 

Nijedan konj nije toliko polarizirao svijetv kao Totilas. Za neke je bio najljepši pastuh na svijetu, druge je od toga odvraćla ne samo glasina o njegovoj cijeni od deset miliona eura, već i savršenstvo kojom se kretao arenom za dresuru, i za koje je dobivao rekordne ocjene.

Fotograf Andreas Mühe snimio je ovu fotografiju u junu 2012. godine.

Godinu ranije, mladi jahač Matthias Alexander Rath takmičio se na prvom turniru sa najskupljim konjem na svijetu i pobijedio na svim ispitima.

Ubrzo nakon toga jahač se razbolio i morao je otkazati učešće na Olimpijskim igrama u Londonu. Bio je to početak ne tako sretne veze. Jer, Totilas se sa novim jahačem Edwardom Galom, više nije mogao povezati na ranije uspjehe sa Rathom.

Paul Schockemöhle kupio je Totilasa iz Holandije 2010. godine i osnovao zajednicu vlasništva sa Rathovom maćehom Ann Kathrin Linsenhoff. Konj je u zadnje vrijeme korišten za rasplod.

Njegova ždrijebad dostizala su cijene veće od 100.000 eura.

Prošlog ponedjeljka Totilas je uginuo u dvadesetoj godini od komplikacija kolika.

Svaki konj na svijetu moraće se mjeriti sa njegovom ljepotom.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Uoči početka 69. Novogodišnje turneje Četiri skakaonice - Četiri skaonice za uživanje

 

Četiri skakaonice za uživanje

69. turnir na četiri skakaonice počinje u ponedjeljak kvalifikacijama u Oberstdorfu! Ovdje predstavljamo ovogodišnje skokove.

Schattenbergschanze (otvaranje takmičenja / Oberstorf)

Ukupna visina: 140 m

Visina tornja: 45 m

Dužina ulaska: 105,5 m

Skočna brzina: oko 92 km / h

Visina stola za polijetanje: 3,38 m

Rekord brda: 143,5 m (Sigurd Pettersen / Norveška; 2003)

Olimpijsko brdo (Novogodišnji skok / Garmisch Partenkirchen)

Ukupna visina: 149 m

Visina tornja: 60,4 m

Dužina ulaska: 103,5 m

Skočna brzina: oko 92 km / h

Visina stola za polijetanje: 3,13 m

Rekord brda: 143,5 m (Marius Lindvik / Norveška; 2020)

Bergiselschanze (Bergiselspringen / Innsbruck)

Ukupna visina: 130 m

Visina tornja: 50 m

Dužina ulaska: 98 m

Skočna brzina: oko 92 km / h

Visina stola za polijetanje: 3 m

Rekord brda: 138 m (Michael Hayböck / Austrija; 2015)

Paul-Ausserleitner-Schanze (Dreikönigsspringen / Bischofshofen)

Ukupna visina: 132,5 m

Visina tornja: 52 m

Dužina reke: 125 m

Skočna brzina: oko 92 km / h

Visina stola za polijetanje: 4,50 m

Rekord brda: 145 m (Dawid Kubacki / Poljska; 2019)

(sport)

(NovaSloboda.ba)

Uoči početka 69. Novogodišnje turneje Četiri skakaonice -Termini i dosadašnji pobjednici

 

Od 28. decembra 2020. do 6. januara 2021. godine turnir Četiri skakaonice ponovo će se održati u Njemačkoj i Austriji. Ovdje, datumi, informacije i pregled rasporeda.

Njemačka i Austrija dijele popularne skijaške skokove na prelazu godina još od 1953. godine. Skokovi počinju 28. decembra u Oberstdorfu, a pobjednik će biti proglašen u Bischofshofenu 6. januara, kao i svake godine. Zbog korone se ovog puta skokovi će se obaviti bez prisustva gledalaca, pred praznim tribinama.

Ukupni poredak turneje izračunava se sabiranjem rezultata sva četiri takmičenja. Važno: Nije važan plasman, već broj postignutih bodova za dužinu i stil skoka.

TV prenosi su na njemačkim kanalima ARD, ZDF i Eurosport, te nacionalnim televizijama

Vrijeme održavanja skokova

28. decembra: Od 16.30, kvalifikacije u Oberstdorfu, i otvaranje takmičenja.

29. decembra: Probni skokovi od 15:00, 1. prolaz od 16:30 na ZDF-u. Nakon toga slijedi 2. prolaz i dodjela nagrada.

31. decembra: Od 14 sati kvalifikacije u Garmisch-Partenkirchenu.

1. januara 2020: Probni skokovi od 12.30, 1. prolaz od 14:00. Nakon toga slijedi 2. prolaz i dodjela nagrada.

2. januara: Od 13.30 sati kvalifikacije u Innsbrucku za skok Bergisel.

3. januara: Probni skokovi od 12 sati, 1. prolaz od 13.30. Nakon toga slijedi 2. prolaz i dodjela nagrada.

5. januara: Od 16.30 sati, kvalifikacije u Bischofshofenu.

6. januara: Probni skokovi od 15:30, 1. prolaz od 16:45 na ZDF-u. Nakon toga 2. prolaz i proglašenje ukupnog pobjednika 69. turneje.

Ukupni pobjednik od 2010/2011

2010/2011: Thomas Morgenstern (Austrija)

2011/2012: Gregor Schlierenzauer (Austrija)

2012/2013: Gregor Schlierenzauer (Austrija)

2013/2014: Thomas Diethart (Austrija)

2014/2015: Stefan Kraft (Austrija)

2015/2016: Peter Prevc (Slovenija)

2016/2017: Kamil Stoch (Poljska)

2017/2018: Kamil Stoch (Poljska)

2018/2019: Ryoyu Kobayashi (Japan)

2019/2020: Dawid Kubacki (Poljska)

Do sada se desilo samo tri puta da je jedan skakač osvoji grand Slam, pobjedio na sve 4 skakaonice:

2018/19. godine Ryoyu Kobayasji (Japan), 2017/18. godine Kamil Stoch (Poljska), i 2001/02 godine Sven Hanawald (Njemačka).

Jednom se desilo da su dva skakača imala potpuno isti broj bodova nakon 4 skakaonice, 2005/06. godine, Jakub Janda (Finska) i Janne Ahonen (Finska). Obojica su proglašeni pobjednicima.

(sport)

(NovaSloboda.ba)

Svjetlost na horizontu

 

Ovaj prizor je srcu tako drag. Dva mala pingvina sjede na stijeni i kroz tamu gledaju blistavo more svjetla u gradu Melbourneu (Australija).

Mužjak je svoje peraje položio na već sijedo perje starije ženke.

Ovom slikom je fotograf Tobias Baumgartner osvojio je nagradu Community Choice Award na dodjeli nagrada Ocean Photography Awards 2020.

Ali, i sama priča koja stoji iza još uvijek dirljive fotografije, gotovo je sama po sebi romantična.

Dva pingvina imaju mnogo više zajedničkog od ove fotografije. Oboje su izgubili svog partnera. Od tada, ožalošćeni, pružaju podršku jedno drugom. Redovno se sastaju, čiste perje, i tu su samo jedno za drugo.

Tobias Baumgartner je sve to saznao od volontera koji se brine o koloniji pingvina na plaži u St. Kilda. Fotograf je posmatrao životinje tri dana i tri noći, dok konačno nije uhvatio ovaj trenutak. Dva pingvina vjerovatno ništa od toga nisu ni primijetili.

Satima samo gledaju horizont, usamljeni, ali i zajedno.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Prije 75 godina: Počela proizvodnja legendarnog automobila “Buba”

 

Volkswagenov model Käfer, (Beetle), kod nas poznat kao legendarna Buba, ili jedostavno Folcika, proslavlja 75. rođendan.

Ono što je počelo kao "prestižni projekt" prije početka Drugog svjetskog rata, nakon njega je postalo Volkswagen Type 1. Ovaj model se počeo proizvoditi 27. decembra 1945. godine. Postrojenje je pretrpjelo veliku štetu tokom rata, ali je narudžba od 20.000 vozila koju je potpisala britanska vojna vlada u augustu 1945. godine praktično osigurala budućnost tog postrojenja. Tako je rođena legendarna Buba.
Volkswagen se ovim povodom oglasio putem saopćenja te se prisjetio rođenja Bube prije 75 godina. To je drugi najprodavanijih model u historiji automobilizma, a 1945. godine je proizvedeno svega 55 primjeraka. Proizvodnja je ubrzana 1946. godine na oko 1.000 primjeraka mjesečno, no ni to nije bilo dovoljno da se zadovolji potražnja. Osim toga, probleme u proizvodnji su stvarali nestašica materijala i energije.

Volkswagen je 1947. godine uspostavio sistem prodaje i postprodaje, a potom i izvoz Bube iz Njemačke. Dvije godine kasnije je bivši menadžer Opela Heinz Nordhoff postao direktor proizvodnje koja je u narednih deset godina drastično povećana. S proizvodne trake je 1955. godine sišao milioniti primjerak, deset godina nakon što je počela proizvodnja "civilnog" modela Type 1.
Ostalo je historija, jer je Buba postala najprodavaniji model na svijetu i taj status je dugo čuvala, sve dok krunu nije preuzela Toyota Corolla.
Volkswagen je prekinuo proizvodnju originalne Bube u Meksiku 2003. godine nakon što je proizvedeno 21.529.464 primjeraka, uključujući 15,8 miliona u Njemačkoj.

(klix)

Lagane vježbe za ravnotežu...

 

...možda će nekom valjati, ili pomoći...

...kako kažu: bolje je mrdati i malim prstom, nego nikako...

lagane vježbe za dane karantene...

Bolja ravnoteža?

To se da istrenirati.

U početku, svaku vježbu ponoviti 5 puta, i lagano, svaki naredni dan, povećavati do 10 puta. Vježbe stajanja i hodanja, iz sigurnosnih razloga, najbolje je izvoditi u prisustvu druge osobe. Idealno bi bilo pojedine vježbe izvoditi, i rasporediti u toku čitavog dana, ne sve odjednom.

gornji red: 81) dodirivanje nosa rukom, ispruženih prstiju, (2) podizanje lopte sa poda, (3) stajati na jednoj nozi zavtorenih očiju (najteža), (4) vrtiti glavom, lijevo, desno

srednji red: (1) prebacivanje lopte iz ruke u ruku u visini očiju, (2) pfeći preko sobe otvorenih očiji, a onda to isto ponoviti zatvorenih očiju, (3) hodanje kratkim korakom zatvorenih očiju, stopu pred stopu.

Donji red: (1) loptu prebacivati iz ruke u ruku u visini koljena (pažnja:leđa), (2), glavom klimati lijevo – desno, prema ramenima, (3) vrtiti tijelom oko vlastite ose, sa otvorenim, pa zatvorenim očima)

Uzdravlje!

(prevod sa stranice časopisa Focus, 27. decembra 2020.)

(spagos)

Sjećanje na Mostar koga više nema

 (tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 27. decembra 2020. autor Fazlija Hebibović)

Fazlija Hebibović – Sjećanja: Orden za “Žilavku”, ispitivanja porijekla imovine, gradi se Centar II, osniva se Građevinski fakultet

Nastavljam serijal tekstova objavljenih u listu Politika Ekspres, čiji sam bio stalni dopisnik iz Mostara i Hercegovine od 1975. godine. Želja mi je otrgnuti od zaborava ljude i događaje, ali i mlade naraštaje podsjetiti na svu ljepotu grada na Neretvi i življenja u njemu.

Danas objavljujem tekstove iz 1978. godine – orden za “Žilavku”, pravosnažno šest rješenja o porijeklu imovine, gradi se novo naselje Centar II, osniva se Građevinski fakultet.

Orden za “Žilavku”

Poljoprivredni kombinat HEPOK iz Mostara dobio je veoma značajno priznanje za kvalitet čuvenog vina “Žilavka”.

Ovo vino dobilo je orden “Mozon kvalitete” za prošlu godinu.

Na taj način, “Žilavka” je postala prvo jugoslovensko vino koje je dobilo ovo visoko internacionalno priznanje, koje je još dobilo 37 najpoznatijih proizvođača u svijetu. (27.1.1978. godine)

Pravosnažno šest rješenja

Komisija za ispitivanje porijekla imovine Skupštine opštine Mostar imala je u toku prošle godine pune ruke posla.

Na tapetu je bilo 20 predmeta, koje trebalo valjano obraditi,

Na čelu ove liste našle su se poslovođe u trgovini, potom privatne zanatlije, ugostitelji i taksisti.

Doneseno je 20 prvostepenih rješenja, od kojih je šest postalo pravosnažno.

Komisija je donijela odluku o obustavi postupka ispitivanja porijekla imovine kod devet građana. (2.2.1978. godine)

Novo naselje

Juče je, u okviru obilježavanja 33. godišnjice oslobođenja Mostara, počela izgradnja novog naselja od 500 stanova – Centar II.

Početak izgradnje na simboličan način označio je VKV radnik GP “Hercegovina” Velimir Kitić. (14.2.1978. godine)

studenti Građevinskog fakulteta Mostar, 1984, cidom

Osniva se Građevinski fakultet

Juče su u Mostaru predstavnici 16 građevinskih preduzeća i projektantskih organizacija iz Hercegovine potpisali samoupravni sporazum o prihvatanju uloge suosnivača Građevinskog fakulteta pri Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru.

Ovim sporazumom, oni su dužni da obezbijede potrebna materijalna sredstva za osnovne djelatnosti fakulteta. (25.2.1978. godine)

(NovaSloboda.ba)

Ups! Heraldička ptica

 

Bjeloglavi orao je službeno ptica sa grba Sjedinjenih Američkih Država još od 1782. godine. Nevjerovatno je ponosna životinja. Tako uzvišen. Tako moćan. Tako uporan. Tako pametan.

A onda mu se dogodi upravo to: leti iznad Marylanda sa prijateljem. Drži svoj plijen sigurno u kandžama. I pri tome misli: danas je kod kuće za ručak riba.

Razmišlja li, ili možda misli na nešto drugo. Prekrasan dan danas. Plavo nebo. Nema oblaka. Ili možda ništa ne misli.

Sve je pod kontrolom. Pazite, to je heraldička ptica. Ptica sa grbova!

A onda, odjednom: Ups!

Ode ručak!

Uz temu:

Heraldika je nauka o grbovima.

U srednjem vjeku, kad su vitezovi nosili oklope i kacige bilo je vrlo teško da se međusobno raspoznaju. Zbog toga su počeli da nose znamenja (grbove) vladara kojima su bilipotčinjeni. Naročito tokom krstaških ratova, ova "moda" se proširila u cijeloj Evropi. Ubrzo je broj različitih grbova toliko narastao da kraljevi nisu više mogli da pamte koji je koji. Umesto njih, to su pamtili prvi heraldičari. Oni su za vrijeme bitaka stajali pored kraljeva i pojašnjavali im koji vojnici pripadaju kom velikašu i na čijoj strani se bore.

Još tada, iz XI – XIII vijeka, datiraju prva pravila heraldike. Prvo i osnovno je: grb mora da bude prepoznatljiv (jasan) na daljinu, razumljivo je zašto. Iz ovog su izvučena neka praktična pravila. Boja ne smije da ide uz boju, i metal ne smije da bude uz metal. (Metali su inače srebro i zlato, tj. Bijela i žuta.) Zatim, koriste se samo čiste boje, a ne pastelne ili nejasne, kako bi se i na velikoj daljini razlikovale.

Punjenje je ono što se stavlja unutar grba, najčešće neka životinja, ili biljka, a može da bude i tvrđava, ili uopšte bilo koji predmet.

Ako stručnim jezikom "opišemo" grb, svaki heraldičar će po tom tekstualnom opisu moći da nacrta kako grb približno izgleda. Postoje i kompjuterski programi koji manje ili više uspješno crtaju grbove po opisima. Taj opis se naziva blazon, i prilično je jednostavan, s tim što je potrebno poznavati terminologiju, koja je mješavina francuskih, engleskih i latinskih naziva.

Neka od imena boja koje se koriste u heraldici su: žuta (zlato)- or, bijela (srebro) - argent, crvena - gules, plava - azure, crna - sable, zelena - vert, ljubičasta - purpure, narandžasta - tenne, nebesko plava - bleu celeste, "krvavo" crvena - sanguine, tamno crvena - murrey...

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Sport koji osvaja gradove

 

Windskating, ili klizanje uz pomoć vjetra, a također i surfanje kopnom, jedrenje na dasci, je vrsta sporta koja je prenešena sa vode na kopno. U ovom sportu surferska oprema (jedro, jarbol, nosač) postavljena je na dugačku dasku, koja se kreće na točkovima. Stojeći na dasci, za kretanje se uz pomoć jedra, koristi se energija vjetra.

Za kretanje slično jedrenju na dasci na vodi, potrebno je znatno manje vjetra, jer je otpor kotrljanja vrlo nizak. Sa jačinom vjetra od 3 bofora( Bft) moguća je idealna vožnja sa jedrima veličine od približno 4,7 m² do 5,5 m².

Za promjenu smjera mogu se koristiti različiti načini držanja jedra. Trikove i manevre mnogo je lakše naučiti nego pri jedrenju na vodi. Kao i kod jedrenja na vodi, ovisno o smjeru, jedro se dovodi u određeni položaj prema vjetaru, kako bi se stvorio pogon. Smjer se može promijeniti isključivo nožnom kontrolom, kao što je to uobičajeno kod surfanja na dasci.

Okretanje se može izvoditi na različite načine, pri čemu jedan klasični zavoj, poput onoga kod jedrenja na vodi, zapravo nije izvedljiv. Okretanje se lakše izvodi nego kod jedrenja na dasci, jer valjci jedva da gube brzinu tokom manevara. Mnogi manevri za jedrenje na kopnu, mogu se naučiti prilično brzo. Mogući su i neki trikovi sa skateboarda, ili longboarda.

Ostaje otvoreno je pitanje gdje se baviti ovim sportom. Potrebne su malo duže, slobodnije ravne površine, koje jedva da se mogu pronaći u velikim gradovima. Uprkos tome, broj interesenata se povećava.

(express)

(NovaSloboda.ba)

Umjetnost opalog lišća, ili, prebacivanje problema

 

Moramo priznati, često se ljutitimo zbog mašina za puhanje opalog lišće. U stvari, ovi uređaji su neugodni u smislu akustike, ali i zbog toga što samo prebacuju probleme.

Ozbiljni ljudi koji ovaj posao obavljaju dugim četkama, tempom koraka, u svakom slučaju bili bi elegantniji. Volio bi ih gledati u prvoj šetnji u zimskim kaputima i razmišljati o tome, kako bi izgledao grad kad niko nikada ne ni nešto učinio sa opalim lišćem. Tada bi nove generacije lišća stoljećima padale na staro, nedovoljno istruhlo, sloj po sloj, kao beskrajni tiramisu prirode.

U nekom trenutku ulice i trotoari bi nestali, postojale bi samo staze po kojima bi se moglo lagano hodati. Sve bi mirisalo na humus, buba i ježeva bilo bi posvuda, a uostalom, ljudi bi se mogli samo spustiti, da se kliznu s prvog sprata. Naravno, samo dok im sprat ne bi progutalo lišće.

Vrijedi li o tome uopšte i razmišljati?

Vjerovatno ne, ali bi barem tišina bila kolosalna.

(prenešena kolumna)

(sdz)

(spsgos)

Najveći evropski gradovi – Nekad i sad – Rim, Via Appia, 1893 - 2018

Pitajte bilo kog putnika zašto voli Evropu, odgovoriće gotovo uvijek biti; zbog njene izvanredne i izuzetne istorije. A ko se ne bi mogao složiti s tim? Ponosi se vrhunskom arhitekturom, zadivljujućim umjetničkim djelima i fascinantnim pričama na svakom koraku.

U ovoj seriji fotografija koje prikazuju velike evropske gradove krajem 19. stoljeća i danas, može se vidjeti koliko se i kako promijenio ovaj kontinent.

Rim, Italija - Via Appia, 1893-2018.

Ovaj put datira iz 312-264. godine prije nove ere. Povezivalo je Rimsko carstvo sa udaljenijim naseljima, služeći kao ključna ekonomska i politička arterija. Njegov nadimak je bio i ostao “Queen of Roads”, “Kraljica puteva”.

Danas, posjetioci dijela ovoga puta u Rimu, mogu posjetiti katakombe San Callisto, San Sebastiana, različite bazilike i grobnice.

(sa web stranice „farandwide.com, autor Nikki Gloudeman, februar 1, 2019)

(spagos)