Zima u rodnoj mahali

 

Ma koliko nekad zima bila surova i strašna uglavnom se zaborave ti teški trenutci tereta, brige i muke posebno na selima.
Ostaju da se pamte oni lijepi trenutci, a posebno oni zimski i sniježni.
Bilo ih je svakakvih i ranih i kasnih od novembra do maja, pamtim ih bar 30 još od onih predratnih kadasmo kao djeca provodili dane uglavnom vani, na lingurama i onim sa jednom saonicom tzv. motorima na klizni pogon. A kad se nije moglo van onda smo bili ispred onih crnobjelih ekrana gledajući sniježne sportove i maštajući kakoćemo nekad imati prave skije.
Bili su to neki posebni dani ni nalik na ove današnje činimi se kada smo telefon gledali preko tva, i u slikama.
Nismo mogli ni u onoj dječijoj mašti zamisliti da će svako imati svoj medij koji će moći pratiti hiljade ljudi.
Onda je došao rat i sve ratne strahote, ali ipak bilo je i tu one neke ljepote, vratili su se oni iz grada i mahala je opet oživjela, dječija graja pojačala i koliko god je bilo teško bilo je nekako veselo i možda te ratne zime su ipak ostale najbolje u sjećanju ne zbog tegobe već zbog te dječije radosti, pješačenja u školu po svakom po vremenu, a posebno po snijegu.
Po završetku rata mahala, kao i selo je utihla počela je modernizacija korak po korak sve se manje vremena provodilo vani osim zbog potrebe sve se više okupljalo oko televizije najprije kod komšije koji prvi kupi satelisku antenu a poslije i drugi.
Imali smo sve više tv kanala sve više tehnike, ali sve manje rahatluka, krenuli su i prvi mobiteli i svak se o svom zabavio, najprije igrice i sms a poslije sve ostalo.
Danas kad živimo može se reći savršeno zime su nekako monotone, mirne i tihe.
Ganga se već odavno ne čuje obojci ne igraju, sjela sve manje kao i rahatluka.
Lijepe dogodoštinje i priče zamjeniše političke teme, sve utihnu ljudi se zabaviše mobitelom i društvenim mrežama, podjeliše na političke stranke i zaboraviše na sve ono što nas je nekad spajalo.
Osim što je zima nekad bila oštra po svojoj žestini, danas je sve žešća u ljuskim srcima.
Ostao je samo led i snijeg, bleka ovce i pjesma pjetla da podsjeti na te neke davne zime pune sjela pjesme i veselja.

Na slici i u tekstu – selo Grušča, mahala Ljehanje, autor Safet Špago.

(Safet Špago/20230305)