Lijepi, ali prije svega mirni i
otporni. Kada je u pitanju preživljavanje i pronalaženje hrane čak
i u nepoznatim okruženjima, flamingosi su bez premca. Iz ne baš
gostoljubivih voda slanih jezera, alkalnih močvara, termalnih izvora
uspijevaju izvući škampe, crve, alge i jednoćelijske organizme,
hodajući duž njih svojim dugim nogama. Viktor Ortega-Himénez,
biolog sa Univerziteta u Mejnu (SAD), istražio je tajnu njihove
efikasnosti proučavajući grupu čileanskih flamingosa smještenih u
zoološkom vrtu u Nashwilleu.
Vrtlozi vode. Sa svojim saradnicima
koristio je poseban sistem za snimanje, raspršujući čestice
tragača u vodi, osvjetljavajući ih u pravilnim intervalima
laserskom svjetlošću i snimajući fotografije u brzom nizu.
Istraživači su zatim koristili kompjuterske modele dinamike fluida,
koje su testirali pomoću 3D štampanih reprodukcija životinjskih
glava. Tako su otkrili da flamingosi koriste neke trikove da podignu
sedimente, prinose ih prema kljunu i vade hranu. Prije svega,
ritmično udaraju nogama kako bi podigli blato na dnu. Zatim urone
kljun, i vukući ga po dnu, brzo ga otvaraju i zatvaraju, pomičući
jezik, stvarajući efekat pumpe koja uzrokuje vertikalno kretanje
vode. S vremena na vrijeme iščupaju glavu, stvarajući vrtloge koji
im privlače hranu prema kljunu. Konačno, dok hodaju, kljunom
unatrag prevlače površinu vode kako bi stvorili daljnje male
vrtloge koji im koncentrišu hranu ispred kljuna. Radeći to čitavog
dana, uspijevaju pronaći ogromne količine hrane koja se sastoji
uglavnom od mikroorganizama (kojima duguju ružičastu boju, koju im
daje beta-karotin prisutan u njihovom plijenu).
Studija bi takođe mogla poslužiti za dizajniranje boljih sistema za filtriranje vode.
(focus.it)
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen