Nježni, mekan, baršunasti majski cvijet, jedan od najljepših u proljeće, preobrazio se u mirisne, kao zlato žute plodove. Natkrilili su se, smiješe se i njišu izazivajući u nama želju da podignemo ruku, da saberemo plodove i osjetimo njihov opori ukus. Ne zagrizamo zbog te oporosti nego zbog mirisa koji postaje intenzivniji, a koji nas vraća u ono vrijeme "žutih dunja na ormaru" dok nam u ušima odzvanja ono "žute dunje iz Stambola" Možda sam uhvatila posljednji ovogodišnji pogled na dunje koje proviruju kroz lišće. Možda će one već sutra završiti na nekom ormaru i izazivati uzdahe drugih, vraćajući ih u davna vremena, ali znam da će s proljeća ponovo provirivati ružičasti krupni cvjetovi , dok se iz obližnjeg džamijskog dvorišta širi opojan , sladunjavi miris tek procvale lipe. Onako, nesvjesno, podignem ruku i uberem nekoliko plodova, spremim ih u džepove i zahvalim jeseni koja mi je pružila fantastičan vizuelni doživljaj.
(Emica)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen