U austrougarskom časopisu “Wiener Bilder, od 15. maja 1901. godine objavljana je reklama za hotel Jablanica i hotel Narenta (Neretva) u Mostaru.
Jablanica je u Austro-Ugarskoj na razmeđu vjekova važila kao vazdušna banja. O tome je, a posebno o hotelu Jablanica, u svom putopisu, pisao Henrik Renner, 1900. godine.
“Da smo, umjesto mostarskom cestom put Prenja, krenuli iz Konjica željeznicom put Jablanice, u nju bi stigli za dva sata vožnje. A na tom putu do Jablanice nizale bi se željezničke stanice Čelebići, Lisičići, Ostrožac, i Rama. Jablanica se sastoji od dva dijela, Donje i Gornje Jablanice. Leži na krasnoj visokoj poljani, oko koje se ispinju gorske glavice jedna nad drugu. Na sjevero-zapadu 1648 m visoka glavica Raulje, a na zapadu 2045 m visoka Trinača. Podalje su goleme stijene Velike Čvrsnice i na istoku ogromna Prenj planina. Jablanica je pravi raj za ljetovanje. Zemaljska je vlada dobro i pojmila zgodni položaj toga mjesta i osobito prikladne klimatske prilike, te je ovdje sagradila velik hotel s devetnaest lijepo uređenih soba, te s izvrsnom restauracijom i društvenim prostorijama.
Taj hotel leži usred divna parka odmah uz željezničku stanicu i od njega je na sve strane čaroban vidik. Jablanica kao zračno lječilište ljeti se dosta posjećuje, a gosti iz Mostara i Sarajeva ostaju ovdje često i čitave mjesece. Turisti zalaze ovamo mnogo, osobito Danci i Francuzi iz visoke aristokracije, pa se penju na visove snježnog Prenja i orijaške Čvrsnice. Lovci nalaze ovdje obilata lova, osobito mnogo divokoza, a u prenjskom, moharničkom i drežničkom kraju ima i dosta medvjeda. Opskrba je u hotelu „Jablanica“ uzorna, cijene je zemaljska vlada odredila, te su sve redom umjerene. Oko željezničke stanice i hotela malo je po malo iznikla čitava naseobina od ljetnikovaca ; to su stanovi raznih činovnika. Prije je u Jablanici bilo siromašnije i sasvim drugačije, a danas je Jablanica zračno lječilište prvoga reda, koje te po mnogom sjeća na švicarska i tirolska lječilišta u visokim Alpama. Kako je zgodno spojena željeznicom sa Sarajevom i Mostarom, a redovitom je diližansom po ramskoj dolini pak spojena s Prozorom, Bugojnom i dalje opet željeznicom s Jajcem, Travnikom i Lašvom, natkriljuje Jablanica time u daleko svoje suparnike, te joj je time osiguran velik napredak”.
Hotel Neretva je bio predmet opisa gotovo svakog putopisca, kojinje prošao kroz Mostar, od 1882. godine njene igradnje pa sve do novijih dana, do 1992. godine. Ovdje ćemo izdvijti samo dio opisa hotele Neretva iz knjige Mostraski leksikon, autora Tibora Vrančića:
Hotel Neretva je... odmah nakon gradnje bila predmetom pažnje i divljenja ne samo Mostaraca nego i svih posjetitelja i brojnih putopisaca. Tako je ispunjena potreba grada za jednim reprezentativnim hotelom, jer je putnik-namjernik do tada mogao prespavati samo u nekom od hanova ili kakvom primitivnom konačištu. U novoizgrađenom hotelu svaka je soba imala svoj Badezimmer (kupatilo), gosti su imali na raspolaganju salu za sastanke i mogli su čitati tadašnji europski tisak uz pratnju žive klavirske glazbe, a na menije se uvodi bečka gastronomija, pri čemu su hranu pripravljali posebno obučeni kuhari dovedeni iz Praga. Time se u Mostar unosi duh Europe, pa on nimalo ne zaostaje za ostalim europskim metropolama. Na istočnoj strani hotela gdje se nalazio vrt, izgrađena je prelijepa veranda gdje su, pored gostiju, i mještani rado sjedili. S druge strane, onoj okrenutoj rijeci, također je bila lijepa terasa gdje je za vrelih ljetnih noći hladna rijeka rashlađivala svojim dahom brojne goste. Mirisi raznolikog južnog drveća iz parka na Musali bili su još jedan ugođaj koji je upotpunjavao kompletan dojam raja.
Na slikama: reklamni oglas iz novina 1901. (Aid Čizmić), hotel Jablanica 1900. i hotel Neretva 1900.
priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen