Veliko lepršanje

 

Svake jeseni veličanstveni Monarh leptiri lete nekoliko hiljada kilometara u pravcu Meksika.

Tamo prezime zajedno, a u proljeće lete nazad u Kanadu. Pri tome lete u jatima od po milion i više primjeraka. Kada dolete nazad iz Kanade, u vulkanskim planinama Meksika, sa velikom preciznošću pronalaze tačno njihovu šumu.

Preko zime se tam kolektivno odmaraju. Kada temperature opadnu, sakupljaju se zajedno u velike grozdove, kako bi prespavali zimu.

Svaki godišnji ciklus je jedan višegeneracijski projekat. A veliki ispit izdržljivosti je njihov povratni let, nazad ka jugu.

Leptiri prve generacije zametnu se u Meksiku. nakon zimskog sna. Nakon prve etape leta ka sjeveru, bivaju rođeni u SAD. Monarsi prve generacije, i oni stariji nakon toga nastavljaju svoj let, dalje, u pravcu sjevera.

Trećoj, a ponekad i četvrtoj generaciji uspojeva ponovni let, i širenje ka sjeveru.

Supergeneracija leti cijelom etapom nazad, kako bi se predali zimskom snu.

U Meksiku je leptir Monarh slavljen i počastvovan. Na slici: Djevojka u haljini u bojama leptira, sa kraljevskom krunom na glavi u čast leptirova.

Čak i ako američki istraživači opisuju migraciju leptira monarha kao jedinstvenu, oni mogu izdržati kilometre i kilometre leta bez hrane.

Dok američki Monarsi lete od Meksika do Kanade, i nazad, evropski prave relaciju od Skandinavije do zapadne Afrike.

Njihova migracija iz letnjih odmarališta u Skandinaviji do zimskog kampa u zapadnoj Africi proteže se na preko 15.000 kilometara, tamo i nazad. Leptiri također savladavaju rutu u nekoliko generacijskih faza: na sjever u četiri generacije, nazad na jug u dvije.

“Kada se vrate u zapadnu Afriku, pojedini leptiri prelete i nekoliko hiljada kilometara”, kažu stručnjaci iz Helmholtz centra za istraživanje okoliša (UFZ) u Halleu, Njemačka.

(stern)

(NovaSloboda.ba)