Danas se navršavaju pune četiri godine kako nas je napustio Ismail Braco Čampara, a mi koji smo prijateljevali s njim, još ne prihvaćamo činjenicu da ga više nema. I sad mu često pođem poslati poruku s upitom za neku fotografiju, njegovu lokaciju ili neku informaciju o objektu koji je na njoj. Bio je prijatelj (drug kako smo se oslovljavali) na koga se možeš uvijek osloniti, stručnjak iz svoje profesije, zaljubljenik u Mostar i njegovu povijest.
Jedan od osnivača, aktivan i konstruktivan član užeg tima CIDOM-a, entuzijast koji nam je svojim poznavanjem Mostara često pomagao u otkrivanju nepoznatih pozicija na starim fotografijama dijelova našega grada, kao i snimanju ogromnog broja fotografija iz serijala Nekad i sad – fotografija snimanih s iste pozicije kao onih sa starih fotografija.
Nikad neću zaboraviti kako smo jednom porukama raspravljali o nekoj lokaciji s neke stare fotografije, on je tvrdio da je u Glavnoj ulici, a ja da je u Fejićevoj. Uputim mu u žaru razgovora porukom pitanje i čekam odgovor. Ne javlja se – čekam 5 – 6 minuta, nema odgovora. Kad stiže fotografija. On skočio do mjesta za koje je bio ubijeđen da je to, snimio ga svojim fotoaparatom i meni poslao – i stvarno, on je bio u pravu.
Posthumno mu je 2019. dodijeljena plaketa Mimar mira grada Mostara, a sudjelovao je u stvaranju dvije knjige o Mostaru – U sjeni zaborava i Perom i kamerom o Mostaru. Nije uspio dočekati izlazak iz štampe ni jedne od njih. Dan prije nego nas je napustio javio nam je da je radosnu vijest da je završena štampa prve knjige, sutradan je preminuo ne dočekavši ju opipati gotovu.
I mada ga nema među nama njegov duh će vječno živjeti, a u našem sjećanju će ostati njegov lik i djelo.
Rahmet mu dobroj duši.
CIDOM team
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen