Na Božićnom ostrvu (Christmas Island). jedva da ima ljudi, ali ima milione jarko crvenih rakova. Svake godine oni putuju do mora da se pare, kao po komandi. Trenutno je opet vrijeme za to.
Travelbook je prikazao impresivne slike jedne od najvećih životinjskih migracija na svijetu, koja je jedinstveni prirodni spektakl na malom ostrvu u Indijskom okeanu.
Kada počne kišna sezona, kao što je sada, milioni jarko crvenih rakova u šumama na ostrvu, kreću na dugi marš. Njihovo odredište: more. Tamo se mužjaci osvježe slanom vodom, a zatim se prepuštaju pomalo čudnom načinu parenja. I tako, drama počinje ponovo, svake slijedeće godine.
Seoba rakova sa Božićnog ostrva (Gecarcoidea natalis). kako im je naučni naziv, sada je postala turistički spektakl.
Mnogi ljubitelji prirode lete na Božićno ostrvo da posmatraju ove oklopnjake na njihovom putu. Veliki broj dolazi iz Australije, kojoj i pripada i Božićno ostrvo, iako je kontinent na udaljen 1.500 kilometara, i mnogo je udaljeniji od ostva Java koje pripada Indoneziji, koje je udaljeno 300 kilometara.
Rakovi su očigledno najbrojniji stanovnici Božićnog ostrva. Ovdje živi tek oko 2000 ljudi. S druge strane, broj rakova Božićnog ostrva procjenjuje se na 45 do 80 miliona. Niko zaista ne zna tačan broj.
Stručnjak za rakove Peter Green sa Univerziteta La Trobe u Melburnu kaže: „Ima ih toliko da dominiraju ekosistemom ostrva.“ Dvije trećine ostrva, guste prašume, su pod zaštitom prirode. Istraživači još nisu otkrili ko i šta pokreće crvene rakove da se kreću kao po komandi. Zna se da mora da pada mnogo kiše, ne samo malo, i da zemlja mora biti veoma mokra. U pravilu naprijed ide jedan iskusan mužjak. "Oni samo slijede svoje instinkte", kaže rendžer Nacionalnog parka Rob Muller. "Oni to rade milionima godina i doveli su to do savršenstva."
Od šume do mora Rakove veličine tanjira ne mogu zaustaviti nikakve prirodne prepreke na putu.
Sa svojih deset svestrano pokretnih udova, oni savladavaju korijenje, kao i stijene i zidove kuća. Kreću se samo tokom dana. Noću je pauza. U prosjeku pređu 1,5 kilometara dnevno. Za put od šume do mora - pet do sedam kilometara - potrebno im je nekoliko dana.
Oni zapravo nemaju prirodnih neprijatelja, osim jedne vrste mrava, žutog mrava prelca (Anoplolepis gracilipes), koji je vjerovatno dovezen iz Afrike nekim brodom 1990-ih. Svojim otrovom može spaliti oči rakovima, tako da oslijepe i umru. Rakovi sa Božićnog ostrva obično žive od 15 do 25 godina. Postoji im opasnost od ljudi, posebno od automobila. Rakovi se često nađu pod točkovima automobila. Stoga je za njih, na najvažnijoj trasi, sada je napravljena ograda u dužini od pet kilometara, podvožnjaci, pa čak i most za prelazak preko puta. Ipak, svaki put ima mnogo mrtvih rakova, čak i na desetine hiljada.
Kada kopneni rakovi stignu u more, prvo se poprskaju vodom. Tada mužjaci kopaju rupe za parenje, koje brane od rivala. "To je jedini trenutak kada postaju malo agresivniji", kaže Green. Ženke obično dolaze nešto kasnije. Kada se dvoje pronađu, parenje se odvija u rupi.
Također zanimljivo: najluđi zakoni o seksu na svijetu
Mužjaci se potom vraćaju u šumu. Nakon nekog vremena, ženke se sele u more i oplođena jajašca, na desetine hiljada, ostavljaju u vodu. „Ne znamo tačno šta se dešava u moru“, kaže Grin. “Ponekad se ogroman broj mladunaca rakova vrati, ali ne uvijek.”
Pretpostavlja se da to zavisi od vremena, od strujanja, od temperature vode. Osim toga, ajkule i druge ribe traže hranu. Ko preostane. Od mladih koji se izlegu iz jaja, u svakom slučaju se vraća putem svojih predaka, ali sada u suprotnom smjeru.
To je slučaj na Božićnom ostrvu već milionima godina.
A ponoviće se i iduće godine ponovo.
(travel)
prevod: Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen