Klima: Ono o čemu drugi pričaju, na Islandu se već može vidjeti

 

Na Islandu se CO2 pretvara u kamen

Sve potrebe za električnom energijom Islanda pokrivene su iz obnovljivih izvora, uključujući geotermalnu energiju od 1970ih. U međuvremenu se razvijalo i kuhanje na paru koja direktno izvire iz zemlje. Video prilozi prikazuje geotermalnu elektranu i objašnjava proces dobivanja energije.

Kako se ovim procesom oslobađaju i štetne materije, a s ciljem daljnjeg smanjenja emisija, u sklopu geotermalne elektrane Hellsheidi na zapadnom Islandu nalazi se jedinstveni sistem za hvatanje ugljika nazvan CarbFix. Emisije ugljičnog dioksida se hvataju i pomiješane s vodom i ubrizgavaju se nazad u zemlju. Kroz ovaj proces, CO2 se pretvara u mineral koji se zove kalcit, za samo šest mjeseci.

Ovaj čvrsti oblik skladištenja CO2 smatra se jednim od najučinkovitijih načina sprječavanja odlaska plina u atmosferu.

grafika, ksta

Island: Prva elektrana s "negativnom emisijom" na svijetu pretvara ugljični dioksid u kamen

Kako se to dešava? Korištenjem sistema koji je razvila kompanija Carbon Engineering, koji se sastoji od zida ventilatora unutar postrojenja koji usisava zrak, sakuplja ugljični dioksid i zatim ga ubrizgava u vodu. Ta tekućina zatim se upumpava u dubinu zemlje, gdje se nevjerovatnom transformacijom pretvara u kamen.

Baš kad smo pomislili da geotermalna energija, toplinska energija koja se generira iz Zemljine unutrašnjosti i predstavlja obnovljivi izvor energije, ne može biti zelenija i ekološki prihvatljivija nego jest, ona je dalek premašila naša očekivanja.

Geotermalna elektrana pored vulkana Hengill na Islandu druga je najveća geotermalna elektrana na svijetu, a u funkciji je od 2006. godine. Ostvarenjem projekta koji financira Europska unija sada zarobljava više ugljikova dioksida nego što ga oslobađa. Po jedinici energije, ovo postrojenje proizvodi samo trećinu ugljika u odnosu na postrojenja na ugljen (termoelektrane). Mešutim, ono što oslobađa, pa čak i malo više, postaje zarobljeno i zakopano duboko pod zemljom.

Islandski vulkanski krajolik je bogat bazaltom. Ubrizgavanje ugljičmnog dioksida i vode duboko pod zemlju omogućava da mješavina reaguje s kalcijem, magnezijem i željezom u bazaltu te se ona pretvara u karbonate poput krečnjaka.

Uz dobijene ogromne količine energije, ugljičnog dioksida je punio manje nego na početku.

Ova priča ima i jednu već očekivanu prepreku, zbog koje ova tehnologija ne može tek tako zaživjeti u široj upotrebi. Naravno, riječ je o troškovima. Okamenjivanje ugljičnog dioksida trenutno košta oko 30 američkih dolara (ili oko 200 kuna) po toni ugljikova dioksida, ali je isisavanje spoja iz zraka puno skuplje.

Carbon Engineering ne želi podijeliti precizne informacije, ali iz uprave tvrde kako će se cijena dalje snižavati. To bi čitav sustav učinilo proporcionalnim drugim oblicima hvatanja i skladištenja ugljika. Moraće dosta pojeftiniti kako bi i dalje predstavljao atraktivan prijedlog za široku upotrebu u budućnosti.

(ksta)

(eko)