U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustrujemo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org. Ovaj dio je, u stvari, dodatak materijalu koga je. Šiširak uspio skupiti u periodu nakon izlaska teksta „Mostar – čaršija kakve više nema“. Ovaj pisani materijal je samo dio široke lepeze događaja u prošlosti Mostara, koji proističe iz istoriografskih i drugih pisanih dokumanata iz arhivske građe. Imajući u vidu vrijednost tih dokumenata, može se konstatovati da je Mostar bio prava riznica interesantne prošlosti sa mnogo događaja koji su opisali njegovu prošlost. Važno je napomenuti – veliki dio u rasvjetljavanju prošlosti Mostara se odnosi na usmena kazivanja starijih Mostaraca
U 17. vijeku u Mostaru su otvorene prve zanatske radnje i to krojačke, čiji su vlasnici bili Jevreji, krojači Ber i Špacir.
Veliki broj trgovinskih radnji u užem dijelu starog grada Mostara, odnosno na pojedinim lokalitetima u Glavnoj, danas Titovoj ulici, bili su u vlasništvu pravoslavne konfesije. Tako imamo trgovinu tekstila vlasništvo Toše Njunjića, zatim apoteka Pere Šotrića, pa staklarija vlasništvo Milutinovića, dalje trgovina Boston, vlasništvo Ljube Šantića. Na uglu Dudina sokaka (danas Drage Palavestre), bila je trgovina mješovitom robom vlasništvo Uroša Marinovića. U produžetku, odnosno uz samu slastičarnu Mahmuta Idrizovića, nalazila se knjižara, čiji je vlasnik bio Manojlo Njunjić. Osim školskog pribora, prodavale su se i svijeće. Sjeverno od Marinovića trgovine nalazila se radnja sa biciklima ,vlasništvo Ilije Toholja. Zatim slijedi krojačka radnja vlasnika Zupca, blizu Jelića hotela. Zatim slijedi Građanska škola (nekad zgrada Austrougarske komande, a kasnije zgrada opštine.) U prizemlju je bilo kino Korzo. U produžetku je bila kafana Hercegovina, sa druge strane imamo knjižaru Pacher & Kisić. Štamparija ove knjižare nalazila se u suterenu Čerekovića kuće u Dudinoj ulici.
Malo južnije od knjižare bio je šnajderaj braće Banić, pa sa desne strane kod građanske škole bila je prodavnica Tivar, a dalje u produžetku mesnica vlasništvo Rajka Race. Na lokaciji današnje zgrade Narodnog pozorišta bile su sokolske prostorije, zatim prodavnica cipela vlasništvo Save Škipine, zatim trgovina vlasništvo Radovana Tomanovića. Sa desne strane se nalazila gvožđarija vlasništvo Čolovića, dalje špaceraj, vlasništvo Miše Vuloševića, pa slijedi Zagorac i drugi. Na istom potezu bila je knjižara vlasništvo Trifka Dudića. Tu je odmah i zgrada Srpske banke. Porodica Radulović je u svomRadulovića sokaku (danas Soldina) imala svoj podrum. Na samom ćošku bila je prodavnica školskog pribora i novina, vlasništvo Jeremića. U produžetku je bio brico (berberin) Milan Mičić, a sa lijeve strane radnja za drukovanje platna za vezenje Mare Salatić. Na mjestu početka ulice za Suhodolinu bile su prodavnice vlasništvo Šaina, zatim Dokićeva, pa Sjeranova, preko puta je bila prodavnica kafe Moka, a poslije je bila limarska radnja Đorđa Ostojića, zatim gvožđarska radnja vlasništvo Gredića, a na ćošku prema Kujundžiluku Gredića radnja. Trgovina Sime Mrava se nalazila na početku Kujundžiluka (sada kancelarija i prodavnica Turističke agencije Mostar).
Slika 1 – Glavna ulica, hotel Jelić, 1920-ih
Slika 2 – Glavna ulica, željezarija Dokić, Bilić i Peško, 1915.
Slika 3 – Glavna ulica, brojne radnje 1900-ih
Slika 4 – Glavna ulica, 1929.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen