Ikona? Kradljivac? Sex simbol? Prijetnje društvu? Heroj? Narkoman? Kralj?
Postoji samo jedan Elvis Presley, ali postoje i mnogi Elvis Presleyi. Nije to nikava zagonetka, niti igra riječi onih koji su nepovratno promijenili zvuk i izgled savremene muzike, a uz to, promijenili pop kulturu pedesetih godina pa sve na ovamo.
To se ne odnosi ni na 35 hiljada Elvisovih imitatora, koliko ih je zvanični registrovano širom svijeta, koji su još uvijek aktivni, 40 godina nakon što je harizmatini pjevač, The King of Rock'N'Roll, napustio ovaj svijet 16. augusta 1977. godine.
Umro je od srčanog udara u Memphisu, u njegovom Graceandu, koji još uvijek privlači oko 600 hiljada posjetilaca godišnje, što je drugo mjesto po posjetama, nakon Bijele kuće u Washingtonu.
Imao je samo 42 godine, a prema izvještajima, u trenutku smrti bio je težak 159 kilograma, čak 84 kilograma više nego što je imao kad su mu bile 32 godine.
Tokom autopsije, utvrđeno je korištenje deset različitih lijekova, kao i deset puta jača doza kodeina.
Umro je premlad. Samo dvije godine više od četiri decenije.
Kao srednjoškolac, pa siromašni vozač kamiona u Memphisu, bio je ambiciozni pjevač, kasnije bogata pop zvijezda, vodnik u američkoj vojsci, tužni seksualni simbol, filmski idol, zabavljač u Las Vegasu, žrtva slave i još mnogo toga.
Najvažnije od svega, rok zvijezda, neobični revolucionar i kulturni fenomen, koji je mijenjao tok igre, čiji se uticaj protezao od Beatlesa, U2, pa sve do Brune Marsa i dalje.
„On je bio ikona, kao niko drugi u američkoj muzici“, rekao je Oates iz Hal and Oates.
„Kad je Elvis izlazio na scenu to je bilo kao da izlazi divlja zvijer“, kazao je Paul Stanley iz grupe Kiss.
U onome što je radio, postojale su istovremeno i seksualnost, i opasnost, i radost, a to je znak fenomena. Bio je šablon generacije, jer su svi oni koji su došli iza njega, kopirali su taj šablon.
Pod njegovim uticajem, razvili su se Beatlesi, Bob Dylan i mnogi drugi.
„Elvis je moj čovjek“, rekao je jednom prilikom Paul McCartney, „Imao je veliki uticaj na Beatlese“.
„Bilo je i drugi sjanih američkih veličina, ali je jedan bio Elvis”, rekao je bivši bubnjar Beatlesa Pete Best. „Uticaj koji je imao na Beatlese pokazivao se od repertoara, do načina na koji smo izvodili muziku i ponašali se na sceni“.
Ringo Star, koji je zamjenio Besta u Beatlsima, o Elvisu kaže:. „Elvis mi je zavrnuo glavom, svi koje ste do tada slušali djelovali su kao starci, kad se pojavio Elvis. Nema puno onih koji ga ne vole. Sve što je radio, od početka svoje karijere do njegovog specijalnog povratka, kada je nosio crnu majicu, bio je nedodirljiv“.
Pokojni John Lenon je jednom otvoreno rekao: „Prije Elvisa nije bilo ništa“
Zapravo, bilo je prije Elvisa mnogo onih koje je inspirisao svijet bluesa, gospela i R&B. Tu spadaju mnogi nadareni, ali ne do kraja definisani afroamerički muzičari i pisci koji su kreirali rock'n'roll.
U vrijeme kad je SAD još uvjek bila rasno podjeljena Elvis je posjećivao noćne klubove u Memphisu u kojima su nastupali Ike Turner, Jackie Wilson, Litle Junior Parker, Matt „Guitar“ Murphy i drugi. Sjajna senzualnost njihovih pjesama bila je njegova glavna inspiracija.
Prvi Elvisov komercijali objavljeni snimak bila je njemu poštovana verzija bluesmana Arthur „Big Boy“ Crudupa, „That's Alright Mama“
Snimao je pjesme crnih umjetnika, Roy Browna, Little Junior Parkera, Arthura Guntera, Kokomo Arnolda i Jesse Stonea. Pjesma „One Night of Sin”, (Jedna noć grijeha) autora Smiley Lewisa, snimljena je kao „One Night with you” (Jedna noć s tobom), 1959. godine. Mnoge pjesme koje je Elvis otpjevao, napisali su afroamerički muzički umjetnici, što u ono vrijeme niko nije vjerovao
Ipak, iako je možda Elvisi bio mnogo ljepši izvođač, nego stvarni inovator, moć, raspon i emocionalna dubina njegovog pjevanja, kako na sceni tako i na snimcima, bili su neosporni, kao što je ostala neosporna njegova sposobnost da prevaziđe takve pjesme, sjajnom snagom njegovih muzičkih sposobnosti i njegove ličnosti.
„Pa čak i onda, kada bi na sceni u Las Vegasu, na trenutak zaboravio tekst, i to je bila opera. Živa opera”, rekao je jednom prilikom Bono.
Njegov pad je bio i umjetnički i fiziki i duhovni. Zvijezda je postala žrtva vlastitog uspjeha. Uz sve to, postao je lagan plijen menadžerima, jer je to već bilo van njegove kontrole, koji su u njemu vidjeli samo unosan internacionalni brend i način za vlastito bogaćenje.
Elvis je od rane mladosti bio željan da se o njemu čuje. Tako stručno je miješao bluz. R&B i gospel prevazilazeći društvene i rasne barijere u to vrijeme. Od toga je napravio je snažnu kombinaciju koja je promijenila njegov život, a sa njim i svijet.
Krajem šezdesetih godina, kompozitor i dirigent Leonard Bernstein ga je nazvao „najvećom kulturnom snagom 20. vijeka”.
(izvor:thewest)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen