U njemačkom dnevnom listu Bild objavljena je priča o životnom putu i karijeri Hasana Salihamidžića, kome je FC Bayern iz Münchena upravo povjerio dužnost sportskog direktora kluba, pod naslovom, “Od izbjeglice, do sportskog direktora”.
Njegov život i njegova karijera nude prvoklasni materijal za jedan filmski scenario. Ni jedan autor ne bi mogao smisliti bolju priču.
Jednostavno: Brazzo – fim. Jedan život za Hollywood.
Tako bi mogao glasiti naslov filma o Hasanu Salihamidžiću (40), čiji nadimak je Braco (ili Brazzo, kako to Nijemci pišu). A bolje bi bilo da umjesto filma odmah naprave jednu seriju.
Kao sportski direktor FC Bayerna, upravo je počelo jedno novo poglavlje u njegovom životu.
Da bi se Salihamidžića moglo razumjeti, mora se prije svega poznavati njegova životna priča. On i sam zna da nije podrazumjvljivo samo od sebe, da čovjek stalno ostane na sunčanoj strani života.
Za sreću i uspjeh čovjek mora uporno raditi. To je njegov životni stav i upravo to je ono üšo ga je i dovelo na mjesto na kome se danas nalazi.
Jedan dug i težak put.
Kao 15. godišnji dječak morao je iz rata krenuti u izbjeglištvo.
U razgovoru za Bild, jednom prilikom je rekao: “Često mislim kako je i šta je bilo. Borbene linije su bile tridesetak kilometara od mog rodnog mjesta. Stariji prijatelji su odlazili na linije i vraćali se. Otac me je jednog dana odveo u Split i sjeo u autobus za Njemačku”.
Tada je stigao u Dortmund, a odatle vozom do Hamburga, gdje ga je primila jedna prijeteljska familija.
“Bilo mi je teško što sam morao ostaviti moju familiju. Doći negdje, gdje ne znaš jezik. Ali, imao sam sreću: imao sam krov nad glavom, i obavio probni trening kod HSV”, pričao je.
Pošto je kao dječak već bio omladinski reprezentativni igrač, to mu je donekle olakšavalo situaciju.
Legenda Hamburgera Rudi Kargus (64), tada omladinski trener, odmah je prepoznao njegov talenat. Felix Magath ga je kasnije uzeo u prvu ekipu HSV.
Bio je to početak uspona jedne karijere.
Odigrao je 42 utakmice za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, bio je standardni igrač FC Bayerna, Juventusa iz Torina, i VfL Wolfsburga. Nakon prestanka aktivne igračke karijere, bio je fudbalski televizijski ekspert (RTL, ZDF, tokom Svjektskog prvenstva 2014. godine u Brazilu), a investitor je kod jedne firme za izradu 3-D figura. Pet godina kasnije, vratio se u FC Bayern.
Govori šest jezika, pored maternjeg bosanskog, uz srpski i hrvatski, govori španski, italijanski, engleski i, naravno, njemački. Neuobičjeno za jednog profi fudbalera. Znak marljivosti i volje.
To je pokazao i decembra 2004. godine, kada je njega i njegovu familiju, u vrijeme godišnjeg odmora, iznenadio užasni vodeni talas na Maldivima. Braco, njegova supruga i djeca, preživjeli su cunami. Jednom se sjetio toga i rekao: “Supruga i ja smo bez razmišljanja zgrabili djecu, i probijali se kroz talase”
Otmar Hitzfeld, koji je 1998. godine doveo Salihamidžića u FC Bayren, kaže: “Braco je još kao fudbaler bio lider, igrao je sa strašću”.
Igrač koji se žrtvovao i ambiciozno slijedio svoje cijeve. Osobine, koje takođe, cijeni i Uli Hoeness, prijetelj sa Bracom.
Kod FC Bayerna Braco je veliki miljenik publike. Ne samo zbog njegovih uspjeha, 6 puta prvak, 4 puta pobjednik kupa, pobjednik Lige šampiona 2001. godine, nego i zbog toga što im je uvijek ostao blizak. Jedna sasvim normalna zvijezda.
Nikad se nije postidio zbog neke svoje izjave, tipičan za njega je njegov vragolasti, još i mladalački osmjeh.
Sa svojom velikom ljubavi Esther, koja je sestra njegovog bivšeg kolege iz HSV-a, i prijatelja Francisca Copada, zajedno je već dvadeset godina, a od prije deset godina su u braku. Imaju troje djece (Selina, Nick i Lara June) i žive u Münchenu. Esther Salihamidžić tamo vodi jedan yoga studio, a i svog muža je oduševila ovim sportom.
Ko je prošao putem kao Braco, nikada se neće povinuti.
Čak ni Hollywoodu, ako bi nekom tamnošnjem studiju palo na pamet da ga jednom zovnu…
(izvor:bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen