Naše nezaboravljene olimpijke

Bibija Kerla, brzo klizanje

 

Jedno ime, koje raja nikad neće zaboraviti. Zimska olimpijada u Sarajevu, 1984. godine. Disciplina brzo klizanje. Naša klizačica: Bibija Kerla.

 

 

 

Na startu utrka u brzom klizanju, na ZOI 84, nalazile su se Christa Rothenburger, Karin Enke, Andrea Schöne, Gabi Schönbrunn, iz ondašnjeg DDR-a, te Natalia Schiwe i Natalia Petrussewa, iz ondašnjeg SSSR-a i Bibija Kerla, iz Sarajeva, iz Jugoslavija. Važno je učestvovati, kaže davnašnje olimpijsko pravilo. Naporni treninzi i pripreme bili su iza Bibije. Prekomandovana je od atletičarke u brzu klizačicu. Za raju je bilo dovoljno da se jedna naša klizačica našla na startu. I već su očekivali čudo, da bude bolja od sportašica iz sportskih laboratorija DDR-a i SSSR-a.

Raja ne zaboravlja. Ne zaboravlja ogromnu želju i volju, koju je imala Bibija, da postigne što bolji rezultat. Ne zaboravlja ni kako je u toj ogromnoj želji izgorila. U dvije trke pala je, na istom mjestu, u istoj krivini na stazi. A kad je u najdužoj trci, na 3000 metara, došla do cilja bez pada, zaostavši iza protivnice podaleko, u samom cilju, onako za raju, prostrla se još jednom. Namjerno. Bio je to pad za raju, kako to ona sama kaže.

 

 

To se ne zaboravlja. Trideset godina, ili tristo i trideset godina poslije ZOI 84.

Bibija Kerla je postala simbol brzog klizanja, u svim zemljama regiona. Nikad niko poslije nije imao jednu takvu takmičarku, koja je i srcem i dušom, bila za raju. I to se zadugo neće promjeniti.

Nakon Zimske olimpijade u Sarajevu,  Bibija Kerla je učestvovala na olimpijadi u Calgaryju. Tamo je otišla zahvaljujući normi koju je isklizala, i postavila jugoslovenske rekorde na svim dužinama staze. Te rekorde do danas još niko nije uspio oboriti. Trebala je poslije nastupiti i na ZOI u Albertvilleu, ali je mjesto ustupila mlađim takmičarima. Rat je već bio počeo, nije bilo mogućnosti da se bavi brzim klizanjem, dok su granate padale po klizačkoj stazi.

 

Bibija Kerla, 30 godina poslije ZOI 84, sa sjetom priča kako je se danas niko od zvaničnih više ni ne sjeća. Ne zovu je ni na kakve proslave, ni na kakve godišnjice. Oni koji bi to zvanično trebali, zaboravljaju. Kao da je bog nikad nije dao?

 

 

 

Ali,  raja ne zaboravlja.

 

(fotosi:facebook)