ČOVJEK SAM KAD SE BUDIM

Sergio Šotrić

 

Pismo podrške građanima Mostara

 

 

 

Ne želim da se stidim riječi,

koje sam mogao, a nisam smio reći.

 

Ne želim da se stidim rijeke,

koju sam mogao, a nisam smio preći.

 

Ne želim da se stidim snage,

koju sam mogao, a nisam smio steći.

 

Riječi, riječi…Samo puste riječi?

Snovi, snovi…Samo pusti snovi?

Želje, želje…Samo puste želje?

 

Čovjek sam, ne kad pričam.

Čovjek sam, ne kad sudim.

Čovjek sam, ne kad spavam.

Čovjek sam, kad se budim!

 

Ne želim da se stidim pomoci,

koju sam mogao, a nisam smio dati.

 

Ne želim da se stidim pozdrava,

kojeg sam mogao, a nisam smio slati.

 

Ne želim da se stidim hrabrosti,

koju sam mogao, a nisam smio imati.

 

Riječi, riječi…Samo puste riječi?

Snovi, snovi…Samo pusti snovi?

Želje, želje…Samo puste želje?

 

Čovjek sam, ne kad pričam.

Čovjek sam, ne kad sudim.

Čovjek sam, ne kad spavam.

Čovjek sam, kad se budim!

 

Ne želim da se stidim zahvalnosti,

koju sam mogao, a nisam smio izkazati.

 

Ne želim da se stidim vjernosti,

koju sam mogao, a nisam smio vjerovati.

 

Ne želim da se stidim ljubavi,

koju sam mogao, a nisam smio osvajati.

 

Riječi, riječi…Samo puste riječi?

Snovi, snovi…Samo pusti snovi?

Želje, želje…Samo puste želje?

 

Čovjek sam, ne kad pričam.

Čovjek sam, ne kad sudim.

Čovjek sam, ne kad spavam.

Čovjek sam, kad se budim!

 

PISMO PODRSKE GRADJANIMA MOSTARA

Sergio Šotrić /Cologne – Köln – Keln / Germany / 19.02.14