Iz istorije Mostara i Hercegovine - RKUD “Abrašević” - 2. dio

preneseno sa bloga: www.mosher.blogger.ba


*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Ismet Ćumurija, a objavljen je u avgustu 2002. godine, u časopisu „Most“, br. 152-153(63-64)

 

 

            Bilo je kriznih perioda kada Tamburaški orkestar skoro nije ni radio, mislim da su to bile godine 1953. - 1956., kada se jednostavno rasformirao orkestar. Od toga orkestra ostala su samo četiri člana Mirzo Alagić, Ismet Ćumurija, Ahmet Deronja i Muhamed Ćišić. Nakon izvjesnog vremena nastavljen je rad sa novim tamburašima i tako je nastao Tamburaški i narodni orkestar jer su im se pridružila i tri harmonikaša - Faruk Mehičević, Mirsad Stupac i Izedin Gačanin. Orkestri su isključivo muzicirali folklorne numere i pratili pjevače narodnih pjesama. To je bilo otprilike 1957. godine i dalje. 28. jula 1949. godine „Abrašević“ nastupa na Republičkom festivalu KUD BiH u Sarajevu. Sve sekcije i njeni rukovodioci su nagrađeni novčanim nagradama. Poslije, Društvo gostuje u Makedoniji u Štipu, Skoplju, Tetovu, Kumanovu i Kočanima. Na ovoj turneji postiže velike uspjehe i donosi mnoga priznanja. Narodni i Tamburaški orkestar daju nekoliko veoma uspjelih koncerata narodnih pjesama i priređuju takmičenja narodnih pjevača Mostara. Ove aktivnosti su se odvijale nakon fuzije KUD „Abrašević“, „Ljube Brešana“ i „Salke Peze“. Korištena je sala za koncerte RKUD „Abrašević“ zvana sala NOF-a u Ulici Alekse Šantića. Pored koncerata održavane su i igranke na kojima su svirali Mehmed Voljevica-Babo, Osman Šantić, Muhamed Stupac, otac harmonikaša društva Mirsada Stupca-Mimija i Omer Potur.

            Sjetih se jednoga veoma uspjelog koncerta narodnih pjesama u kojem su nastupili stari mostarski pjevači: Fatima Hadrović-Čerkić zvana Fatka sa pjesmom „Lastavice lasto bog te ubio“, zatim Nezir Bukovac sa pjesmom „Bosno moja poharana“, Šefkija Šehović sa pjesmom „Emina“ i „Oj, kaduno, kono moja“, Avdo Ombašić zvani Šice i Lutkica sa pjesmom „Tužno vjetri gorom viju, tugo golema“ i pjesmom „Ja posadih more višnju na jaliji“ te prisjetih se i pjesme veoma dobrog pjevača Stjepana Rozića - Šćepe „Kolika je viš Travnika bojna“ i Avde Ćumurije sa pjesmom „Znaš li draga onu šljivu ranku kad smo skupa bili na uranku“.

            U jednoj takmičarskoj večeri mostarskih pjevača u sali „Abraševića“ 1957. godine gosti su bili tada popularni pjevač (a član naše folklorne sekcije 1947. i 1948. godine) Himzo Polovina uz pratnju harmonikaša iz Sarajeva Selvera Pašića, zatim: Zaim Imamović, Safet Isović, Blaga Videc, Ljubo Lipovac, Mile Bogunović-Džo, Meho Puzić i brat mu Bahrija, Izeta Selimović zvana Beba, Zora Dubljević, Ljubica Drakulić, Himzo Polovina, Nada Mamula, Radmila Jagodić, a u koncertima su sudjelovali i Rejhan Demirdžić kao Husametin-beg i Aleksandar Mičić kao Fistik te komičarka iz Radio Zagreba Nela Eržišnik kao Marica Hrdalo, itd.

            Prisjećam se i naslova nekih koncerata za 40. godišnjicu postojanja RKUD „Abrašević“ - Velika revija pjevača narodnih pjesama 17. jula 1966. godine, kada su pred prepunim stadionom Kantarevac nastupili eminentni pjevači, zatim koncerta pod nazivom Teče pjesma kao Radobolja 14. novembra 1969. godine u sali Doma kulture na Rondou. To su bili susreti tri generacije pjevača Mostara. Pa nekoliko koncerata pod nazivom „Niz narodnih bisera“, „Sevdahom kroz Bosnu i Hercegovinu“. Tamburaški orkestar je imao svoje numere u Narodnom pozorištu u Mostaru, u komadu Svetozara Ćorovića „Zulumćar“, a Ismet Ćumurija je 29.11.1969. godine nastupio i kao svirač i kao pjevač mostarskih sevdalinki. „Zulumćar“ je izveden 28.02.1953. godine sa pjevačima Ševkijom Šehovićem i Nezirom Bukovcem, dok su svirači bili: Mehmed Voljevica-Babo, Osman Šantić, Muhamed Stupac i M. Drenić. U „Zulumćaru“ su 29.11.1969. godine kao svirači nastupili: Mirza Alagić, Ismet Ćumurija, Vahid Huskovć, brat Vahidov Adil Husković, Besim Jusić, te glumci Narodnog pozorišta statisti svirači Vlado Milosavljević i Selimir Simić. Ulogu Selim-bega („Zulumćar“) igrao je Vaso Zorkić.

            Iz „Abraševićeve“ radionice talenata potekli su pjevači: Himzo Polovina, Mehmed Zekić-Meho, Ekrem Duvnjak, Himzo Đonko, Mate Bulić, Edin Pandur, Rasema Habul, Ismet Ćumurija, Ibrahim Puce, i drugi.

            Ovi pjevači snimaju za muzičke arhive RTV Sarajeva, RTV Zagreba, RTV Beograda i drugih lokalnih RTV stanica Bosne i Hercegovine.

            Za Radio Beograd je pjevala i članica dramske sekcije „Abrašević“ Azra Ćemalović. U beogradskom Savezu kompozitora Jugoslavije su kao kompozitori - pjevači Fadil Karić (profesionalni pjevač), Ismet Ćumurija i Spasoje Berak-Spaso. Ilijaz Delić, Mostarac, takođe je postao profesionalni pjevač. Rasim Pandur je takođe odabrao životni put profesionalnog pjevača i živi u Beogradu i u Aranđelovcu. Asim Brkan takođe snima za RTV Sarajevo i RTV Beograd a danas radi kao urednik zabavno-muzičkog programa u Radio Tuzli.

            Iz narodnog orkestra RKUD „Abrašević“ su potekli i izvrsni instrumentalisti: Spasoje Berak-Spaso tamburaš i klarinetista i Nedjeljko Kovačević (violinista) danas profesionalni muzičar, a bio je član Narodnog orkestra RTV Sarajevo 70-ih godina. Valja spomenuti i naše narodne pjevače Mihovila Boškovića-Miju i Adila Huskovića-Seju kao i Asima Brkana i Asima Dumpora koji su nastupali na Festivalu mladih „Studentsko ljeto“ u Maglaju i osvajali visoka mjesta. Na Festivalu narodne muzike „Ilidža 1971.“ nastupio je i Mehmed Zekić-Meho.

            Na nekoliko Festivala Ilidža nastupio je Himzo Polovina, a na jednom poslijeratnom festivalu Ilidža nastupio je i Asim Brkan (iza rata 1992-1995. godine). Na Festivalu narodnih pjesama „Lukavac“ i „Bihać“ iza rata 1992-1995. godine nastupio je Ibrica Puce (mislim da je i u ratnim uslovima na festivalu „Lukavac“ nastupio i osvojio jednu od nagrada.). Mustafa Šantić kao harmonikaš i kompozitor nastupa na Festivalu u Bihaću. Elvedin Balalić-Titi ovih dana napravio je svoje prve snimke za muzički arhiv RTV PBS-a u Sarajevu, a arhivirao je svoje snimke za RTV Mostar kao solista narodnih pjesama i kao harmonikaš.