Protesti u Mostaru 16022014
Preneseno sa abrasmedia.info
Kao i prethodnih dana, i danas su se na Španskom trgu, u
Mostaru, okupili demonstranti. Njih oko 250 sa parolama i pištaljkama.
Sa današnjeg prostesta izdvojićemo pismo anonimne
sugrađanke, koje je jedan od demonstranata pročitao preko megafona.
"Pozdravljam svoje sugrađane, velike „male“ ljude, koji
svakodnevnim demonstriranjem građanske hrabrosti izražavaju dobru volju da
svima nama bude bolje... Ispred moga imena ne stoje uvažene akademske titule i
ne služim se retorikom intelektualaca, jer znam ko sam i gdje mi je mjesto, za
razliku od vlastodržaca. Ali imam ljudsku, građansku odgovornost običnog čovjeka
da ukazujem na nepravilnosti u gradu i državi; na naše prljave ulice, ruševine,
bekućnike, na aroganciju vlastodržaca i poslodavaca, na nedostatke empatije
među sugrađanima i na sve ono što ostaje kao teško breme našim potomcima zbog
nesposobnosti spodoba na vlasti, drukčije ih ne mogu nazvati... Kao čovjek, ne
mogu i ne želim vjerovati da su moji Hercegovci, od nekad poštenih i radišnih
ljudi, postali stranački roboti i da nisu svjesni ukradenih 20 godina naših
života... Gdje je nestalo nadaleko poznato hercegovačko čojstvo?... Ne želim
vjerovati da ljudi žive u neznanju o tome kako su vlastodršci poštene ljude
gurnuli preko ruba propasti, jer nisu mogli svojoj djeci priuštiti normalno
djetinjstvo, druženja, prve ljubavi, obrazovanje... i sve ono što su oni imali
u mladosti... Izolovali su nas jedne od drugih, a mi im svojim okretanjem glave
svesrdno pomagali u tome. Dok oni još uvijek svesrdno bacaju sjeme nacionalnog
zla među ljude, naši sugrađani vagaju između nazadovanja i napredovanja. Zar
može neko sebe toliko mrziti da želi nazadovati još 20 godina?
Dosta je! Ne dajmo im više ni dana svog života da manipulišu
njime... Pošteni narode, kako god da se zoveš, pogledaj sebe i oko sebe i
progledaj! Pokaži da neko s drugačijim imenom i tradicijom nije neprijatelj,
nego bogatstvo ovog podneblja koje nas oplemenjuje, i da svi isto razmišljamo;
da imamo zajedničku pepreku i smetnju do uspjeha, nesposobnu vlast, koja nas
tjera da mrzimo, dok se oni bogate. Njihov najveći strah je ujedinjenost
građana u htijenju i želji za rješavanjem problema, za pokretanjem privrede, za
normalnim životom, jer dok mi nemamo oni su zadovoljni. Zato se boje našeg
buđenja iz višegodišnjeg mutizma, kada smo kao bolesnici šutjeli ne služeći se
govorom i pravom na sopstveno razmišljanje. Ne dozvolimo da nas prijetnjama i
otpacima kojima nas hrane zaustave u namjeri da nam kao zajednici bude bolje.
Njihove sitne duše ne shvataju da su sramota civilizacije. Oni ne razumiju
gladnog radnika. Retorika i fokus njihovih izjava pokazuju da nemaju namjeru
rješavati probleme zajednice kojom upravljaju, nego naprotiv, žele probudti
naše izmišljene nesuglasice.
U ovoj zemlji sve nas je pokrenula socijalna nepravda, a oni
koji su je skrojili moraće preuzeti i snositi odgovornost. Zato, ispravimo
društvene devijacije zajedno, vratimo osmijeh na lica, zadovoljstvo i veselje
na naše ulice. Ne dozvolimo da ova vlast i dalje uništava ono što su pradjedovi
svih nas, odakle god da dolazimo, gradili kao normalno društvo. Udruženo
iskoristimo našu energiju i stručnost na normalizovanje onog što je neko učinio
abnormalnim. Ne budimo stranci jedni drugima, pokažimo da smo sposobni
razmišljati o dobrim idejama i da možemo s mladim i starim entuzijastima
izgraditi naše društvo u zdravo i pozitivno. Rasteretimo se svega što nas razdvaja 20 godina, i uspjećemo.
Vaša sugrađanka
(AbrašMEDIA)
Fotos Nova Sloboda
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen