Za vječnost - Knjiga "The Fight" Normana Mailera, izišla iz štampe

 

Boks meč Muhammad Ali protiv Georgea Foremana 1974. u Zairu. smatra se najvećim bokserskim spektaklom svih vremena.

Sada je iz štampe izašao jedan veličanstveni tom, koji još jednom priča cijelu priču o "Gužvi u džungli".

Na slikama:

Nokautiran u osmoj rundi, Foreman na podu. Neil Leifer se pomalo mučio sa ovim snimkom: "Volio bih da sam Alija pogledao u lice u tom trenutku"

Teška kategorija. "The Fight" Normana Mailera ponovo je objavljen sa slikama Leifera, Binghama i drugih. (28 x 34 cm, 2,7 kg, 260 str., 80 eura, www.taschen.com)

Sparing partner. Muhamed Ali (1942-2016) i Neil Leifer, sa Leiferovom fotografijom pobjede nokautom nad Sonijem Listonom 1965. godine, koju mnogi smatraju najboljom sportskom fotografijom u istoriji štampe.

Osnaživanje. Jedan red slika u novoj knjizi prikazuje na četiri slike iz daljinski upravljane kamere Neila Leifera kako se ring ispunio nakon nokauta.

Umor. Ali i Foreman na kraju sedme runde. Za Leifera, ovo je trenutak kada su oba boksera shvatila kako će se ova borba završiti.

Ohrabrivanje. Ali sa suprugom Belindom na koncertu koji prati boks meč. Budući da se Foreman povrijedio na treningu, bokserski cirkus je morao putovati dva puta - Ali i Foreman su ostali u zemlji.

Prosvetljenje. Muhammad Ali duboko zamišljen na obalama Konga - trenutak zatišja je omiljena slika Neila Leifera iz onih, inače divljih dana u jesen 1974.

Svi posmatrači su bili složni da nije imao šanse. Muhamed Ali, svrgnut sa trona Svjetskog šampiona u teškoj kategoriji i već 32-godišnjak, bio je strašno pretučen od ovog, sedam godina mlađeh Amerikanca George Foreman, čiji su udarci zvučali kao parni čekić, i koji nikada nije izgubio ni jednu borbu. Moralo se strahovati za život "najvećeg", tada, u jesen 1974. godine u Kinšasi. Činjenica da su stvari ispale drugačije jedna je od najspektakularnijih priča u sportu.

Ali je možda izgledao povrijeđen kada je stigao u Zair, bivši belgijski Kongo, gdje je tiranin Mobutu Sese Seko planirao održati najveći bokserski meč svih vremena. Ali je u stvari, bio je vrlo dobro pripremljen.

Znao je kako da pridobije publiku na svoju stranu tokom sedmica treninga. "Ali, boma ye!", skandirala je gomila, "Ali, ubij ga!". Koliko god je to zvučalo borilački, u borbi je djelovao defanzivno. Ali je pustio Foremana da ga udara dok se nije umorio - a zatim ga nokautirao u žestokom napadu u osmoj rundi.

Niko nije bolje ispričao priču o "Tuči u džungli" od američkog autora Normana Mailera, "šampiona" među novinarima pored ringa, kako je to rekao Foreman.

Njegova herojska saga, The Fight, Borba, sada se vraća u luksuznom izdanju sa slikama ne manje poznatih sportskih fotografa, Howarda Binghama i Neila Leifera. Od tri autora, samo Leifer, koji sada ima 79 godina, još je živ.

Nakon pojavljivanja knjige sa autorom je ovavljen razgovor u nekoliko rundi.

Neil, snimio si stotine boksačkih mečeva. Da li je The Rumble in the Jungle bio najbolji od svih?

Oh, ne, to nije bila najbolja borba u svakom slučaju. Zapravo, to čak i nije bila dobra borba. U osnovi, dosadna. Jer Ali gotovo ništa nije radio cijelo vrijeme, osim što se naslanjao na konopce, primajući Foremanove udarce. Sve dok nije odlučno uzvratio u osmoj rundi.

Pa zašto je ova borba toliko poznata da se knjige o njoj i dan danas objavljuju?

Zato što je bila tako iznenađujuća. Niko nije mislio da će Ali nokautirati Foremana. Niko nikada nije ni pomislio da bi neko mogao nokautirati Foremana. Osim toga, svuda u Kinšasi, sve je to bio nevjerovatan spektakl. Dakle: to svakako nije bila najbolja borba, koju sam ikad vidio, a najbolja borba Alija - to je, naravno, bila "Thrilla in Manila" 1975. protiv Joea Fraziera. Ali to je sigurno bilo

jedno od najuzbudljivijih iskustava u mom životu.

Sudeći po vašim slikama: imali ste uvijek najbolje sjedište uz ring, zar ne?

Da, prvi red Slikao sam ispod užadi. Ali dobro, Don King, promoter, je naravno raspoređivao mjesta prema važnosti medija. A Sports Illustrated je bio najvažniji časopis u to vrijeme. Prodavali smo više od tri i po miliona primjeraka sedmično! Bilo nas je šest u Zairu. Šest ljudi iz Sports Illustrateda za osam dana. Morate to zamisliti danas.

Za koga ste bili?

Za Alija, naravno! Svi smo bili za Alija. Ali to nije smilo uticati na rad. Kao fotograf morate biti neutralni. Ako slikam svog čovjeka, možda neću shvatiti suštinu borbe (smijeh).

Koliko ste rolni filma ispucali te noći?

Nemam pojma. Mnogo. Radio sam sa blicem, tako da uvijek morate čekati nekoliko sekundi između slika, da se uređaj ponovo napuni. S druge strane, naravno, imao sam nekoliko kamera, koje mi je asistent uvijek dodavao. I jednu daljinsku, gore iznad ringa. Ljudi uvijek pitaju koliko ste slika snimili kao fotograf, ali to zapravo nije poenta. Poenta koliko si dobrih napravio?

Pa koliko ste dobrih slika napravili?

Meč je prošao prilično pristojno za mene. Samo nokaut nije bio baš tako idealan. To se dogodilo s druge strane ringa, tako da nisam mogao vidjeti Alijevo lice. Zato je fotografija odozgo, sa ispruženim Foremanom na ringu, ispala prilično dobro.

Kako ste smjestili kameru gore?

Pa, bio je pričvršćen na konstrukciju za reflektore, i spojena kablom sa okidačem. Nikakva posebna mudrost.

Koja je fotografija sa borbe, na koju ste posebno ponosni?

To je vrlo subjektivna stvar. Slika koja vama mnogo znači možda drugima ne znači ništa. Volim privatnu scenu pored rijeke, nekoliko dana prije borbe, kada Ali gleda preko vode i čini se da razmišlja o tome šta mu se sprema. Što se tiče same borbe, postoji jedna slika na koju sam posebno ponosan, snimljena nakon gonga iza sedme runde. Pogledajte njihov govor tijela: jedan samouvjeren, drugi iscrpljen. To je trenutak kada obojica shvataju da će Ali pobijediti u ovoj borbi. I tako se i desilo u narednoj nrundi.

Šta ste naučili o zemlji, o ovom mladom, moćnom Zairu?

Ne mnogo. Nismo ni trebali. U to vrijeme stigli smo čarter avionom iz SAD i bili zapravo samo u Nseleu cijelo vrijeme, gdje su oba boksera trenirala i umkojem je i Ali također boravio. Srećom, imao sam sobu u centru grada, u hotel Intercontinentalu, sa Foremanovim timom. Postojala je klima! Za nas je sve proteklo vrlo glatko, za to se pobrinuo Mobutu. Norman Mailer je takođe bio u "Interkontinentalu".

Jeste li tada bili u kontaktu?

Baš kao što je to uobičajeno među kolegama, za šankom ili tako nešto. Naravno da sam znao ko je on. Verovatno najpoznatiji tamošnji pisac. Iako je bilo i onih poznatih, Budd Shulberg na primjer, scenarista "Šaka u vrat", filma sa Marlonom Brandom.

Susreli ste se sa Muhamedom Alijem bezbroj puta od prve borbe protiv Sonija Listona 1964., pa sve do njegove smrti 2016. godine. Šta vam je on značio?

Oh, mnogo, veoma mnogo. Za mene je on najveći sportista ikada. Ne najveći bokser, nego najveći sportista ikada. Bio bi svjetska zvezda u bilo kom sportu.

(focus)

prevod: Smail Špago

(NovaSloboda.ba)