Plan grada Mostara između 1913. – 1916. - Carinski most

02 Carinski most – Samo tri godine nakon puštanja u promet Lučkoga mosta, Mostar se 1916. godine pripremao za izgradnju još jednog mosta. Austrougarska vlast je željela uspostaviti u Mostaru što bolju cestovnu i željezničku komunikaciju sa Sjevernim logorom. Imajući na umu hitnost projekta, ing. Miloš Komadina ponudio je idejni projekt mosta kojega je izradio još prije dvije godine za potrebe premošćivanja Neretve u Vojnu. Civilna i vojna komisija je jednoglasno prihvatila projekt uz zaključak da se most izgradi za kolski i željeznički promet. Na karti je vidljivo crvenom bojom označeno gdje se namjerava izgraditi most kao i činjenica da će na njemu biti i trasa željezničke pruge. Jasno je označeno i da je to Teretna pruga za Sjeverni logor (Schleppbahn ins Nord Lager) i da je most Projektirani most i ulica na drugu stranu (Projekt. Brucke und Strasse). Lokacija za gradnju je izabrana na Carini, na onom mjestu gdje je Neretva najuža. Projekt je predviđao armirano-betonsku konstrukciju s tri luka – veći luk bi premošćivao Neretvu, a dva manja, kameni plato obale. Sredinom te godine radovi su bili u punom jeku, s tim da su većinu fizičkog rada obavljali zarobljenici i to Rusi, Talijani i Srbi. Uslijed nedostatka radne snage radovi na mostu nisu napredovali prema planu, ali je ipak 9. marta 1918. g. most završen i svečano otvoren za promet. Most je na kraju imao dva luka, dok je treći luk pretvoren u nasip. Vozni dio mosta je pored kolskog dijela imao prugu i za uski i za normalni kolosijek. Neki dijelovi mosta nisu tada bili završeni kao što je druga betonska kućica namijenjena za naplatu mostarine i dijelovi ograde, ali je nova vlast nastavila gradnju i kompletan je most završen 1920. godine. Most je 1918. godine dobio ime most cara Karla, ali je ubrzo nova vlast to promijenila u most Kralja Aleksandra. Mostarci ga oduvijek zovu Carinski most.

Došli smo u posjed digitalno skenirane karte - plana grada Mostara iz perioda 1913. – 1916. godine, iz Arhiva Bosne i Hercegovine , a koju nam je velikodušno ustupio g. Srećko Ignjatović. Analizirajući je, naišli smo na dosta zanimljivih detalja koje ćemo u nastavcima ovdje na fb stranici CIDOM pokušati donijeti široj javnosti.

(Džabirov, Vrančić, Špago)

(Cidom Mostar/BiH fotoenciklopedija)