Novi serijal na portalu Nova Sloboda, SP u fudbalu, autor Dragan Miladinovic...
SP u fudbalu (1)
Trofej ostao u Urugvaju
Brazil će ovog ljeta biti domaćin jubilarnog, 20. Svjetskog prvenstva (nekada kupa) u fudbalu.
I ono prvo, od prije 84 godine, održano je u Južnoj Americi- Tada, 1930., zborno mjesto bilo je u Urugvaju. Ta zemlja je, s razlogom., imala tu čast i priznanje. Jer, prethodno je dva puta uzastopno, 1924. i 1928. godine, ovjenčana titulom olimpijskog fudbalskog šampiona. I ne samo to: te godine je obilježavala vijek svoje nezavisnosti. Odluka o domaćinu donesena je na zasjedanju Kongresu FIFA-e u Barceloni 17. maja 1929.
Neočekivano bez igrača splitskog i zagrebačkih klubova
Dok su jedni oklijevali, dvoumili se da li se otisnuti na daleko i skupo prekookeansko putovanje, rukovodstvo FIFA-e, na čelu sa Brazilcem Žil Rimeom, presjeklo je dileme. Nađeno je solomonsko rješenje. Akterima iz Evrope biće pokriveni troškovi puta vozom i brodom, kao i smještaj. I taj izazov nisu prokockali Belgijanci, Francuzi, Jugosloveni i Rumuni. Ovoj četvorki iz Sjeverne Amerike pridruženi su Sjedinjene Američke Države i Meksiko. Listu učesnika najvažnijeg loptačkog takmičenja zaokruižili su južnoamerikanci-uz domaćina Urugvaja, to su Argentina, Brazil, Bolivija, Čile, Paragvaj i Peru. I tako se za trofej najboljeg borilo ukupno trinaest državnih reprezentacija.
Uoči odlaska na Prvi svjetski kup (prvenstvo) u Urugvaju, državni tim naše zemlje se neočekivano suočio sa kadrovskim problemima. Naime, nije mogao da računa na igrače iz zagrebačkih klubova HAŠK-a i Građanskog, niti na one iz splitskog Hajduka. I ne samo to. Nego i na selektora dr Antu Pandokovića iz Zagreba. Ovo je bila neka vrsta bojkota! Zašto? Pa, razlog je bio više nego banalan. Naime, nešto ranije centralna krovna loptačka organizacija- Jugoslovenski fudbalski savez (osnovan u zagrebačkoj kafani „Medulić“ 15. aprila 1919. godine, kada je imenovan i prvi savezni kapiten Zagrepčanin dr Veljko Ugrinić) iz najvećeg grada Hrvatske premješten u prijestonicu države Beograd!
I vremena za razmišljanje nije bilo na pretek. Neočekivani problemi rješavani su u brzom hodu. Uloga selektora povjerena je fudbalskom znalcu i zanesenjaku arhitekti Bošku Simonoviću. Umjesto splitskih i zagrebačkih kandidata za državni tim (Marko Mihelčić, Dinko Premerl, Antun Bonačić, Vladimir Kragić, Branko Kunst...) , šansa se ukazala još nekolicini onih iz beogradskih klubova. I tako su iz prijestonice u nacionalnom dresu bili članovi čuvenih BSK-a, SK Jugoslavija i malog Sokola. Čak i jedan nekad BSK-ovac, u to vrijeme profesionalac u francuskom Set-u, Ivan Bek. Vođa ekspedicije bio je dr Mihajlo Andrejević, inače dugogodišnji funkcioner FIFA-e.
Dugo putovanje od glavnog grada Jugoslavije do dalekog Montevidea u Urugvaju- to je posebna priča.Na relaciji od Beograda do francuskog lučkog grada Marseja ekspedicija se truckala vozom. Zatim je uslijedila dvadesetšestodnevna plovidba poluteretnim brodom preko ćudljivog Atlanskog okeana. Da bi igrači bili u kakvoj takvoj formi, improvizirani su treninzi na brodskoj palubi!
„Karioke“ na koljenima, policajčev pogodak
Jugoslavija u žrijebu, bar se tako činilo, nije imala sreće! Jer, već na startu za rivala je dobila ambiciozni i favorizovani tim Brazila. Međutim, u Montevideu, 14. jula, pred tridesetak hiljada svjedoka i sudijom Urugvajcem Tejada, „Karioke“ su pokorene- 2:1, na poluvremenu je bilo 2::0. Mrežu Brazilaca načeo je devetnaestogodišnji Aleksandar Tirnanić Tirke, a tačku na i stavio je Ivan Bek. Tu veličanstvenu pobjedu izvojevali su: Milovan Jakšić, Milutin Ivković Milutinac, Dragan Mihajlović, Milorad Arsenijević, Ljubiša Stevović, Momčilo Đokić, Aleksandar Tirnanić Tirke, Blagoje Moša Marjanović, Ivan Bek, Đorđe Vujadinović, Dragutin Najdanović. A po mnogima, junak tog podviga bio je golman Jakšić. Njega su urugvajski novinari nazvali „El gran Milovan“!
Sljedeća jugoslovenska žrtva bila je Bolivija. Ona je torpedovana sa 4:0 (0:0) pogocima Beka dva, Marjanoviča i Vujadinovića. Tu visoku pobjedu su izvojevali Jakšić, Ivković, Mihajlović, Arsenijević, Stevanović, Đokić, Tirnanić, Marjanović, Bek, Vujadinović, Dragutin Najdanović.
Podvig. I Jugoslavija u polufinalu! Tu je kao odapeta puška čekao naoštreni i favorizovani domaćin Svjetskog kupa. A Urugvajcima su se, pred 100.000 vatrenih gledalaca, isprsili Jakšić, Ivković, Mihajlović, Arsenijević, Stevović, Đokić, Tirnanić, Marjanović, Bek, Vujadinović, Branislav Sekulić. Mirisalo je na novu senzaciju. Jer, „Jugosi“ su golom Vujadinovića stekli rezultatsko preimućstvo- 1:0! On je još jednom zatresao urugvajsku mrežu. Ali, gle čuda: sudija Rega iz Brazila taj pogodak nije priznao. U takvoj naelektrisanoj atmosferi, dogodilo se još nešto neobično, zapravo nevjerovatno. Lopta se već bila otkotrljala preko linije što obilježava kraj igrališta, i to onaj dio nedaleko od gola. I čuvar mreže Jakšić je čekao da je dobije i- dergažira. Ali, avaj. Jedan čovjek u policijskoj uniformi (perfekt policije Montevidea) dočepao se lopte i ubacio u teren. Lijevo krilo urugvajskog tima Iriate to dodavanje je iskoristio i uputilo loptu u mrežu pored iznenađenog golmana Jugoslavije. Sudija kao da je bio van događaja i- pokazao na centar, dakle priznao pogodak domaćina. I na kraju fijasko- 6:1 za Urugvajce.
Tuga među „Jugosima“.
Za utjehu, Urugvajci su postali prvi planetarni šampioni, osvojili su trofej Svjetskog kupa.
Jer, u finalu su nadmudrili ljute suparnike i komšije Argentince- 4:2! I ovaj okršaj imao je neobičan tok. Urugvaj je već u 12. minutu, golom Pabla Doradoa poveo sa 1:0. Ali, samo osam minuta, kasnije rezultat je izjednačen, strijelac Carlos Peucelle. Potom, Argentinci prelaze u vođstvo, autor pogotka najbolji strijelac ovog takmičenja (37. minuta) Sabile. Tako je završen prvi dio ovog dvoboja. I nad najvećem stadionu su se nadvili tamni oblaci. Ali, drugo poluvrijeme, druga priča. Uslijedilo je tako čekano razvedravanje: Slomljen je svaki otpor ambicioznih Argentinaca. Prvo, u 65. minutu Santos Iriarte dovodi domaćine u novu rezulatsku prednost 3:2, da bi u samom finišu utakmice Hektor Castro stavio tačku na i- 4: 2! I Urugvaj je prvi svjetski šampion.
Oni su igrali u finalu:
Urugvaj: Ballesteros, Nasazzi (kapiten), Masccheroni, Andrade, Fernandez, Gestido, Dorado, Scaronem, Castro, Cea, Iriarte.
Argentina: Bottasso, Della Tore, Paternoster, Evaristo, J.Monti, Saurez, Peucelle, Varallo, Stabile Ferreira (kapiten), M.Evaristo.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen