Nauka i tehnologija

Svježa salata iz fabrike

Poljoprivrednih površina za sadnju životnih namirnica širom svijeta sve je manje. Jedno japansko rješenje nudi proizvodnju povrća u fabričkim halama. High-tech povrtlarstvo donosi sobom mnoge prednosti, pa čak i zdravstvene.

Dvadesetak kilometara od granice sa zaštitnim 20. kilometarskim krugom oko havarisane nuklearke Fukushima u Japanu, selo Kawauchi postalo je poznato u svijetu po jednom proizvodu: salata „made in Fukushima“. Poljoprivredni proizvođači iz ovog sela, odmah nakon katastrofe koja je zadesila nuklearku, otpisali su svoje poljoprivredno zemljište zagađeno radioaktivnošću. Ali, mještani se nisu dali. Prije katastrofe bili su poznati kao proizvođači zdrave hrane. Tragedija koja ih je zadesila od njihove nevolje stvorila je vrlinu. Oni su revolucionisali poljoprivredu. U Kawauchiju je nastala jedna od najmodernijih fabrika povrća, koja konzumentima svakodnevno nudi hiljade glavica salate.



„Naše povrće ne sadrži ni trun kemikalija, niti je bilo kakav izazivač bolesti, jer povrće proizvodimo u uslovima, oslobođenih od bilo kakvih klica. Salatu čak ne morate ni oprati prije nego što je servirate”, objašnjavaju iz lokalne uprave, koja je zajedno sa jednim privatnim investitorom pokrenula ovaj pogon. Čitavo radno vrijeme, zaposleni, gosti, i svi koji dolaze u obilazak ove high-tech fabrike, nose zaštitne maske, kako sa sobom u prostor fabrike ne bi unijeli kakve klice.
U jednom, od vanjskog svijeta potpuno odvojenom prostoru, bez prozora, glavice salate rastu na nekoliko nivoa, u posebnim policama sa vlagom i doziranim đubrenjem. Lampe daju onoliko svjetlosti koliko je potrebno za rast i fotosintezu povrća. U prostoru se mijenjaju plava i crvena boja svjetlosti, po jednoj već patentiranoj metodi, čime se ubrzava rast povrća. Osim toga, upravlja se sa svim onim što ima uticaja na rast. Loše vrijeme ostaje vani. Preko kompjutera se dozira količina dodataka za prihranjivanje. Kompjuterski se usaglašava temperatura i vlažnost. Nakon 40 dana, glavice su zrele i spremne za berbu.
Ovdje se ništa ne baca, niti gubi. Uređaji za dehidraciju usisavaju povećanu količinu vlage, kondenzuju je i koriste je za stvaranje novih dodataka za prihranjivanje. Pošto se proizvodnja obavlja na više nivoa, sa kvadratnog metra površine proizvodi se deset puta više salate nego na polju. Kapacitet ove fabrike je 8 hiljada glavica salate dnevno, a ovaj projekat spada u najveću fabriku povrća u Japanu. Kupaca ne nedostaje. Potražnja je prevelika i investitori već planiraju izgradnju novih kapaciteta.
Ovakvom proizvodnjom nisu obuhvaćena samo krizna područja, kao što je ovo, vezano za nuklearnu katastrofu, nego i ostali dijelovi Japana. Njom su se u zadnje vrijeme počeli baviti i krizom zahvaćeni proizvođeči elektronike, koji u kriznim vremenima svoj spas traže u high-tech poljprivredi.
Čak i vrhunski proizvođač elektronske opreme Sharp svoju vrhunsku tehnologiju usmjerio je ka uzgoju japanske ultra slatke jagode na pustinjskom području Emirata u Dubaiju. U postojećim pogonima tamnošnje fabrike, u kojoj je namjeravao proizvoditi opremu za domaćinstvo, ovaj proizvođač od prošlog ljeta testira novi model fabrike, u kojoj se u sred tamnošnje pustinje proizvodi japanske jagode. U toku dvogodišnje test proizvodnje, inžinjeri ovog koncerna upotrijebitće sav svojn know-how za automatizaciju kompletne proizvodnje jagoda. Nakon toga, sve će biti povezano na jedan centralni kompjuter, koji će upravljati proizvodnjom. Projekat je još u razvoju, i čeka pravog investitora da preuzme ovu fabriku u pustinji. Međutim, svakodnevno se javljaju zainteresirani za ovu ideju.



Od cunami katastrofe u Japanu, u martu 2011. godine, fabrike za proizvodnju povrća niču kao gljive poslije kiše, jer su u ovoj ideje mnogi industrijski poduzetnici, ali i mlađi poljoprivrednici prepoznali svoju šansu na tržištu.
Najnovije fabrike povrća donose na tržište nove sorte proizvoda, sa sastavom i elemenatima po želji kupca.. Tako sada već postoje vrste povrće koje mogu jesti ljudi oboljeli određene vrste oboljenja, kao što je salata s smanjenom količinom kalijuma, pogodna za pacijente na dijalizi, ili posebne vrste povrća pogodne za oboljele od bubrega, koji mogu jesti hranu samo sa ograničenom količinom kalijuma. Tržište je ogromno, jer danas u svijetu živi preko 600 miliona ljudi obojelih od ovih bolesti. Za ove proizvode su direktno zainteresovane bolničke kuhinje, kao i lanci supermarketa, iako je cijena ove salate duplo veća od obične salate.
Skeptici su sumnjičavi, baš zbog cijene i smatraju da će se ovakve fabrike teško probijati pored klasične proizvodnje na poljima. Poseban problem ovih fabrika je velika potrošnje energije, koju troše lampe za osvjetljavanje, pa su troškovi energije veći od onoga što se postigne uštedom na vodi i đubrivu.
Međutim, razvoj fabrika povrće je u usponu, pogotovo u Japanu, u kome nedostaje obradivih poljoprivrednih površina, a čak su prve fabrike ove vrste već izgrađene i u Americi. Problem sa potrošnjom enegije lampi za osvjetljavanje, pokušava se riješiti upotrebom niskoenegetskih lasera, koji troše samo trećinu energije potrebne za rad ovih lampi.
Obzirom na svjetske probleme ishrene, još uvijek narastajućeg broja stanovnika na zemaljskoj kugli, broj fabrika povrća će sigurno rasti iz dana u dan. I tu postoji još jedna računica. U prvo vrijeme, broj fabrika povrća će rasti u razvijenim zemljama, i ako se time zadovolje potrebe njihovih tržišta, u zemljama u razvoju će, istovremeno, ostati slobodni hektari poljoprivrednog zemljišta, koje će te zemlje koristiti za svoje potrebe.
(izvor:focus)
Priredio: Smail Špago
 

 

NovaSloboda.ba