Freitag, 18. April 2014

Izumirujuća vrsta koja nikako da izumre

(tekst je objavljen na portalu Nova Sloboda, autor Siniša Bernat)

Siniša Bernat

Političari u BiH su izumirujuća vrsta koja nikako da izumre

Mi koji imamo dovoljno za život, koji ne znamo kako je to kad ti fali pola marke da sebi kupiš kruh i mlijeko, udružimo se sljedeći put, sa onima kojima je to potrebno. Ali, na miran i skroz drukčiji način. Kako je krenulo, sutra bi se mogla i vaša djeca naći u istoj situaciji, jer sve ide u tom smjeru.
Baš u to vrijeme, zvao me prijatelj iz Sarajeva, koji je sjedio u jednom kafiću tristotinjak metara od Skenderije. Kafić je bio pun, pila se kava, a on je slušao komentare od mladih ljudi dobro stojećih roditelja.
Jedan će reći, „takva im je sudbina“. Drugi će reći „ko im je kriv“. Treći, „ko želi radit uvijek će naći posao.“. Neki će reći, „ma briga me, svako kroji svoju sudbinu“. Neki su rekli, „nema kruha od lopate“. Da, slažem se, tako i funkcionira čitav svijet, ali ne i univerzum koji je sastavni dio svih nas.
Ok, već kad su se od početka civilizacije ljudi počeli grupirati i egoistično prisvajati teritorije označivši ih svojima, te pohlepno zavladali njima, budućnost je krenula u hijerarhijskom smjeru. Čovjek je od toga dana dobio karakteristiku i narav koju su svi prihvatili, a činjenica je da prkose univerzumu. Ipak bi trebali biti svi isti. Bilo kako bilo, nakon miljun godina od prvog čovjeka do danas, stvorile su se države, označili kontinenti, zakoni, vladari, ministri i sve funkcionira u tom negativnom redu u odnosu na svemir i prirodu koja je pozitivna. Ne znam koliko još dugo, ali neće više od tisuću godina.
Ma koga briga što će biti za tisuću - dvije godina. Možda nas, ipak, spasi neki novi Isus, Buda ili Muhamed. Da mi je samo vidjeti na što bi to ličilo da se pojavi jedan od njih danas. Vjerojatno bi završio u nekoj psihijatrijskoj instituciji, kao pokusni kunić farmaceutske industrije. Moramo znati da je Isus, Buda ili Muhamed upravo ona novčanica od 500 eura, a više takvih je Bog. A Bogova imamo danas koliko hoćeš, pogotovo ako si političar.
Vratimo se mi na našu Bosnu i Hercegovinu. Pa, zar nakon milijun godina od prvog čovjeka pa do današnjeg modernog, mi nismo u stanju urediti to naše divno mjesto. Umjesto da evoluiramo mi mutiramo. Zar još vjerujemo u Bogove, kao što su Bog Sunca, Mjeseca, Ptica, Krava, Bika i ostalih materija i životinja. Ne znam, ali nikako da ugledam obalu sa pučine.
Pođimo u sadašnjost. Ovi naši dragi političari u Bosni i Hercegovini, izgleda da su izumirajuća vrsta koja nikako da izumire. Prokleti taj genski um još ih drži na životu, pa nikako da se rodi neki Švedski um, da nas izbavi od zla.
Možda bi trebao naš Predsjednik oženiti neku Šveđanku ili Švicarku, a ne Bosanku i Herecgovku. Možda se tada pomiješaju ti geni, pa se rodi neki mali Bakir sa Švedskom sviješću. A možda bi čak i svi trebali ženiti strance i strankinje da nam se razrijedi ta prokleta krv.
Pa, pogledajte samo Slovence. Mujo&Mojca, kruha i mlijeka im ne fali, a ne, ne. Siguran sam da ne bi ni Bosni i Hercegovini falilo da se spoje Haso i neka Šveđanka Pernilla. Jedan moj prijatelj oženio je Šveđanku, sada mu dijete osvaja sve nagrade u matematci. Zove ga Šivcarski Cern za istraživanje Božje čestice. Njegov otac mi kaže, inteligentan je na mene, a narav mu je na državu Švedsku i društvo koje mu je omogućilo da iskoristi svoj talenat.
Protesti u Bosni i Hercegovini, paljenje institucija i svega što smo vidjeli, nije nam ništa pomoglo. Samo nekoliko ostavki od onih koji nisu bili dovoljno uvjereni da su Bogovi. Pogledajte samo kako lijepo pričaju ti naši političari. Taman kad pomislite ovaj je dobar, to bi moglo biti efikasno, kad ono opet pola marke fali za kruh i mlijeko. Ma dajte ljudi, kakvi prijevremeni izbori, samo ćemo zamijeniti nove Bogove sa istim umom.
Svaki put kad upoznam nekoga tko je bio u Bosni i Hercegovini, očaran je energijom ljudi i energijom prirodnih ljepota i gradova. Ovi zapadnjaci dolaze si liječiti dušu u našu zemlju, tražiti inspiraciju za kulturu, pa čak i oprati koji euro. Stvarno pametni ljudi, a Bosanci i Hercegovci gladuju.
Dragi moji Bosanci i Hercegovci, pogledajte našu djecu što rade u svijetu. Od sporta, kulture, medicine i da ne nabrajam dalje, oni uspijevaju. Pa, hajmo i mi u taj svijet ako tu već nema sreće. Pustimo BiH neka bude država imena Banka, a ne Bosna i Hercegovina. Nek se pere novac i dalje. Nek bude BiHof shore država umijesto Bosna i Hercegovina. Hajmo promijeniti naziv države u Bosna i Korumpirovina. Pa, zar nisam u pravu?
Dakle, zaključili smo da se još sto godina ovim tempom neće ništa promijeniti. Ali, dragi moji Bosanci i Hercegovci, već kad nemamo ništa za izgubiti, već kad smo upoznali temelj dna, hajmo promijeniti taktiku protestiranja. Izgubit ne možemo ništa. „Kako, pitam se?“
Udružimo se kao u februaru, ali bacajmo cvijeće na zgradu Predsjedništva, a ne kamenje i Molotovljeve koktele. Napravimo hipi revoluciju iz sedamdesetih.
Uživajmo u životu, pjevajmo o ljubavi, uvijek ćemo se snaći za kruh i mlijeko, imamo Miljacku za higijenu i tuširanje. Ako je može Halid iskoristi u parfumerijske svrhe, zašto ne bi i mi u drogerijske. Dignimo šatore ispred vladajućih zgrada i prestanimo sa glupim štrajkovima. Jednostavno, dajmo otkaze, pa bolje tako živjeti, nego sa predinfarktnim stanjem. Pa, neću da me liječi nekorumpirani doktor, takav ne dobija plaću, a to znači da nije koncentriran da svjesno obavlja svoj posao.
Ne sramimo se, jedan je život, iskoristimo ga. Privucimo svijetsku pozornost, napravimo slijedeći put revoluciju kakvu još nitko nije dosad. Napravimo si život što ljepši. Svi će dignut šator i donesti mlijeka i kruha.
Evo, apeliram da nam i Željo udijeli čevape, imat će svjetsku reklamu. Pozivam i dečke iz Dubioze da nam se pridruže, ali neka pjevaju o ljubavi, a ne o onome što već znamo. Zapamtite, kad iziđe onaj Bog iz vladine zgrade, pozdravimo ga pljeskom. Probudimo u njemu onaj bljesak, onu eksploziju, baš onakvu kao kad sluša Halida, koji mu cijepa dušu.Vjerujte, kad-tad će reći: „Ma *ebo ja sve ovo“.
Imaju i oni emocija i slabu točku. Znate, nije im lako, njihovi problemi su na istoj razini kao i naši. Dok mi sanjamo o kruhu i mlijeku, tako oni sanjaju o kavijaru i šampanjcu.
Želja je želja, ona ima istu energiju i djelovanje, pa bila ona mliječni proizvod ili francuski proizvod od grožđa!
 
NovaSloboda.ba

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen