Mostar nekad i sad
Ćelovina
Ćelovina je u Mostaru uvijek bila sinonim za zatvor. Od kud potiče ime?
Tek izgradnjom dvije kamene kule na
suprotnim obalama Neretve, graditelju Sinan Kodži (a ne Hajrudinu – koji
je, možda, bio nadzornik ili izvođač projekta, ali ne i graditelj),
uspjelo je izgraditi Stari most.
Svi prethodni pokušaji su pali u vodu, jer nije bilo protuteže u fundamentima mosta.
Inače, kule su građene oko 1650. godine, jer ih i Evlija Čelebija spominje u svom putopisu iz 1664. godine. Prvobitno izgrađene kule nisu izgledale kako ih danas vidimo. One su dograđivane i prepravljane, posebno ona na desnoj obali. Ona na lijevoj obali je od nastanka služila kao baruthana, pa tako na njoj nema nikakvih otvora ni puškarnica, a kameni zidovi su joj debeli tri metra. Iako je uobičajeni naziv ove kule Herceguša ili Tara, niti su ona, a ni ona na drugoj obali, Halebinka ili Ćelovina, tako bile nazivane u starini. Kapetan Halebija, koji je živio krajem 17. vijeka, nije bio ni na kakav način povezan s kulom, nikada je nije popravljao ni dograđivao, pa se ne zna odakle kulu povezuju s njim. Isto tako, bosanski namjesnik Ćelić iz 1717. godine nije ni u kakvom odnosu s kulom i stoga ova kula nije dobila po njemu ime Ćelovina. Inače je oduvijek služila kao tamnica za najteže zločince.
Pa od kud onda kuli na desnoj obali Neretve naziv Ćelovina? Ćelovinom su je počeli nazivati tek nakon dolaska Austrougarske, a ime je povezano s braćom Đorđem i Ristom Čelić, mostarskim zidarima, koji su imali kuću u Suhodolini preko puta Konaka.
Naime, dolaskom austrougarskih vlasti u Konak, oni prostorije za zatvorenike koriste u neke druge svrhe, a civilni zatvor smještaju u kuću Čelića preko puta. U neuslovnim prostorijama ove kuće-zatvora, nije bilo ni dovoljno prostora, ni mogućnosti provjetravanja, pa ni pogodnog mjesta za obavljanje osnovne nužde zatvorenika, koja se vršila u kacu u samoj ćeliji, tako da se po zlu glasu pročulo robijanje u kući Čelića. Otud zatvor dobi ime Ćelovina, a kasnije ćelovina postade sinonim za novootvoreni zatvor u Šantićevoj ulici, pa i za svaki drugi zatvor.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
Svi prethodni pokušaji su pali u vodu, jer nije bilo protuteže u fundamentima mosta.
Inače, kule su građene oko 1650. godine, jer ih i Evlija Čelebija spominje u svom putopisu iz 1664. godine. Prvobitno izgrađene kule nisu izgledale kako ih danas vidimo. One su dograđivane i prepravljane, posebno ona na desnoj obali. Ona na lijevoj obali je od nastanka služila kao baruthana, pa tako na njoj nema nikakvih otvora ni puškarnica, a kameni zidovi su joj debeli tri metra. Iako je uobičajeni naziv ove kule Herceguša ili Tara, niti su ona, a ni ona na drugoj obali, Halebinka ili Ćelovina, tako bile nazivane u starini. Kapetan Halebija, koji je živio krajem 17. vijeka, nije bio ni na kakav način povezan s kulom, nikada je nije popravljao ni dograđivao, pa se ne zna odakle kulu povezuju s njim. Isto tako, bosanski namjesnik Ćelić iz 1717. godine nije ni u kakvom odnosu s kulom i stoga ova kula nije dobila po njemu ime Ćelovina. Inače je oduvijek služila kao tamnica za najteže zločince.
Pa od kud onda kuli na desnoj obali Neretve naziv Ćelovina? Ćelovinom su je počeli nazivati tek nakon dolaska Austrougarske, a ime je povezano s braćom Đorđem i Ristom Čelić, mostarskim zidarima, koji su imali kuću u Suhodolini preko puta Konaka.
Naime, dolaskom austrougarskih vlasti u Konak, oni prostorije za zatvorenike koriste u neke druge svrhe, a civilni zatvor smještaju u kuću Čelića preko puta. U neuslovnim prostorijama ove kuće-zatvora, nije bilo ni dovoljno prostora, ni mogućnosti provjetravanja, pa ni pogodnog mjesta za obavljanje osnovne nužde zatvorenika, koja se vršila u kacu u samoj ćeliji, tako da se po zlu glasu pročulo robijanje u kući Čelića. Otud zatvor dobi ime Ćelovina, a kasnije ćelovina postade sinonim za novootvoreni zatvor u Šantićevoj ulici, pa i za svaki drugi zatvor.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen