I šta sad?

Jezik argumenata

 

sa stranice kicker.de

Ovo su samo argumenti da se dušebrižnicima izbije adut iz ruke, kada su prije 5 kola najavljivali rasprodaju bodova i kući i na strani, od strane Veleža...žao mi je...ne želim ništa zakuhavati...ja govorim samo jezikom argumenata...crno na bijelo...čestitke ekipi, treneru i klubu...

 

ekipa Rođenih, nakon Želje 4:2

Stvarno mi je žao komentatora koji se kriju po mišjim rupama, i bljuju otrovne komentare na

sve odreda. Pišu komentare po portalima, po internetu, ali dobro sakriveni iza svojih tajnih nadimaka, zaštićeni anonimnošću, i ništa im više nije sveto. Haj što bljuju na ono što ne valja. Ne smeta. Ali dešava se često u zadnje vrijeme da bljuju, pljuju, laju, sikću otrovom i na ono što je dobro, što je sasvim uredu, na ono što je normlno, tamo gdje bi to trebalo biti normalno. Samo dvije tri rečenice o Veležu. Ove godine, uz  velike napore i uprave i trenera, i kombinacije sastava igrača, od mladih i iskusnih, sastala se ekipa koja bez obzira na nivo fudbala koji se igra na terenima u našoj zemlji, pokazuje zrelost  i rezultate. Ekipa se uigrala, zahuktala, i najvjerovatnije falit će joj mali korak da se ove godine uhvati  voza zvanog Evropa. Ako ostane ovako kako jeset, pred klubom i ekipom je put kojim će sigurno poći iduće godine.

Zašto ovo pišem?

Pojedinci prelaze sve granice normalnog komuniciranja i pišu komentare neprimjerenog sadržaja. Ne pridržavajući se pravila pisanja komentara i ne vodeći računa o prilozima koje komentarišu, pojedinci ne prestaju da iznose uvredljive komentare. Neki kalkulatori su prije nekoliko kola već pravili račun bez krčmara, najavljujući kako se Velež više ne može domoći Evrope, a pošto je već odmakao od zone opasne za ispadanje, pojavili  su se zli komentari da će doći do rasprodaje bodova, ovom, onom. Prije dvije sedmice Velež je u Vrapčićima postigao pobjedu nad Travnikom, pred jedva 200 najvjernijih gledalaca. Zaprepastio me komentar jednog momka na internetu, kad je napisao da nije išao na utakmicu, jer se uveliko pričalo kako je navodno utakmica prodata. Nakon pobjede, svi su se ušutili. Nakon toga krenule su kalkulacije druge vrste. Za kalkulatore je tema postala, kako Velež u svojim rukama čak ima i odluku o tituli. Da će s jedne strane prodavati bodove onima kojima trebaju, a da neće  dopustiti da Zrinjski postane prvak. Da će zbog toga prepustiti bodove Želji u Vrapčićima, a  da će se truditi svim silama da pobjedi gradskog rivala, i da će oni biti ti koji će skrojiti kapu i  vrh tabele u ovogodišnjem prvnstvu. Do kraja Premijer lige još su dva kola. Ali, sve ono što je do jučer pričano od strane dušebrižnika pada u vodu. Velež pobjeđuje i one sa dna  tabele, koji se dave, ali jučer sredi i Želju, i to evropskim rezultatom 4:2, i utakmicom, koja se po  napetosti može poredii sa onim boljim, sa evropskih terena ove godine. Zanemarićemo  katastrofalne uslove u kojima se igralo. Teren je bio više kaljuža i lokva, nego mjesto gdje se jedna fudbalska utakmica uopšte može i smije  igrati. Da je to bilo negde drugo, kao što je recimo slučaj čak i u nekim vrlo niskim ligama u Njemačkoj, na terenu bi prije utakmice bila zabodena  tabla sa natpisom, „Platzsperre!“ = „Zabranjena igra na terenu“, kako bi se zaštitili igrači od  povreda, ali i teren. Ali, kod nas toga nema. Utakmica je odigrana. Pobjeda je zabilježena. Komentatori su se ušutili.

Danas, no comment.

Vjerovatno pune akku svojih kalkulatora za naredna kola i naredne kalkulacije.

Sada se čeka Zrinjski u zadnjem, 30. kolu. I nabilavanje?

Svoje bolesne frustracije i komplekse pojedinci bi trebali liječiti na za to predviđenim mjestima.

Smail Špago