Nekako s proljeća

Crvena jabuka i Kemal Monteno

Nekako s' proljeća
uvijek meni doluta
neka čeznja tamna
tiha mudrost davna

Spuštam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, baš je tezak, najdraža

Nekako s' proljeća
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponoćna
moji koraci, bas su teški, najdraža

I opet taj osježaj samoće
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s' proljeća

Nekako s' proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire

Napravim, račun prastanja
popijem, pusta maštanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teški, najdraža

Nekako s' proljeca
noc mi oči otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hoću da te vodim ja
tragom Sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duo, baš te volim, najdraža.

 

ilustracije: express.de