(preneseno sa portala Nova Sloboda, serijal: SP u fudbalu, autor Dragan Miladinović)
SP u fudbalu (2)
Domaćini su, prema očekivanju, bili uspješniji- 3:1 (3:1). To se dogodilo 30. avgusta 1930. Tada su boje YU branili Milovan Jakšić, Dragan Tošić, Teofilo Spasojević, Milorad Arsenijević, Iva Stevović, Momčilo Đokić, Aleksandar Tirnanić, Blagoje Marjanović (strijelac), Ivan Bek, Đorđe Vujadinović, Branislav Hrnjiček.
Do prve kvalifikacione utakmice za naredno, Drugo svjetsko prvenstvo u Italiji 1934, Jugosloveni su imali više okršaja, što prijateljskih, što u Balkanskom kupu. Za to vrijeme omjeravali su snage sa Bugarskom, Grčkom, Mađarskom, Rumunijom, Čehoslovačkom, Turskom, Poljskom, Španijom, Portugalom i Francuskom.
Jedinstveni, ali ostali kući
Već na prvoj utakmici po povratku iz Južne Amerike, u reprezentaciju Jugoslavije vraćaju se igrači iz klubova sa teritorije Hrvatske. To se dogodilo 16. novembra 1930. godine u Sofiji protiv Bugarske u Balkanskom kupu. Na opšte zadovoljstvo i radost. I, očigledno, brzo su se stišale strasti i prebrođeni problemi izazvani seobom sjedišta JNS/JFS iz Zagreba u Beograd.
Vjerovalo se da će Jugoslavija tako jedinstvena ovjeriti vizu i za Drugo svjetsko prvenstvo, zakazano 1934. godine, na Apeninskom poluostrvu. I slijedile su dvije prepreke. Obje, na žalost, nisu preskočene.
Prvo posrnuće dogodilo se u Beogradu, 24. septembra 1933. godine, protiv Švajcarske. Istina, prvo poluvrijeme nagovještavalo je željeni ishod, jer je ono okončano vodstvom od 2:0, pogocima Vujadinovića i Kragića. Na kraju su tugovali Jovan Spasić, Milutin Ivković, Dragan Tošić, Milorad Arsenijević, Ivan Gajer, Anđelko Marušić, Aleksandar Tirnanić, Blagoje Marjanović, Vladimir Kragić, Đorđe Vujadinović, Mirko Kokotović.
Sljedeći, i posljednji kvalifikacioni okršaj, i nova bruka. Ona se dogodila u Bukureštu 20. aprila 1934. godine, kada su domaćini Rumuni slavili sa 2:1! Autor utješnog gola bio je Kragić. A tim „plavih“ sačinjavali su Franjo Glazer, Ivan Belošević, Miroslav Lukić, Milorad Arsenijević, Ivan Gajer, Gustav Lehner, Svetislav Glišović, Đorđe Vujadinović, Blagoje Marjanović, Vladimir Kragić, Mirko Kokotović.
Uzgred rečeno, poslije Drugog svjetskog rata, Glazer, Lehner i Kokotović bili su treneri mostarskih „Rođenih“! I svi su poticali iz čuvenih zagrebačkih klubova iz tridesetih i četrdesetih godina 20. vijeka.
Bili domaćini, bili gosti njima naslovi najboljeg
„Azuri“ su u svakom pogledu iskoristili prednost domaćeg terena. I domogli se naslova na drugom svjetskom fudbalskom šampionatu. Istina, u finalu su teškom mukom pokorile izabranike Čehoslovačke- 2:1. Do odlučujuće bitke bilo je, kažu, i zakulisanih radnji, sudijskih nepravdi, njihove naklonosti domaćem reprezentaticnom timu. Tako je repriziran dvoboj Italijana i Španaca, jer je prvi završen miroljubivo- 1:1! U njihovom drugom susretu, „Azuri“ su pobijedili tijesno - 1:0. Gol odluke postigao je dvadesettrogodišnji Đuzepe Meaca. Na ovom prvenstvu. Nijemci su se plasirali na treću poziciju.
Četiri godine kasnije, 1938. organizacija završnog turnira Svjetskog šampionata, još uvijek kupa, povjerena je Francuskoj. I tamo su putovali, naravno, samo oni koji su prošli kroz kvalifikacijsko „sito“.
Jugoslavija je imala samo dva „prosijavanja“, i oba sa Poljacima. Ono prvo bilo je u Varšavi, 1. oktobra 1937. godine. Domaćini su trijumfovali ubjedljivo - 4:0 (2:0)! Tamošnji stadion pognutih glava napustili su Franjo Glazer, Bernard Higl, Jozo Matošić, Gustav Lehner, Iva Stevović, Mirko Kokotović, Ivan Medarić, Blagoje Marjanović, Svetislav Valjarević, Đorđe Vujadinović, Branko Pleše.. U revanšu u Beogradu, 5. aprila 1938. godine zaista „Pirova“ pobjeda - 1:0, strijelac Blagoje Moša Marjanović.. I novo tugovanje, suze u očikma „plavih“: Franjo Glazer, Bernard Higl, Ernest Dubac, Ivan Jazbinšek, Bruno Knežević, Vilim Šipoš, Blagoje Marjanović, August Lešnik, Vojin Božović. Mirko Kokotović.
I,eto, u Francuskoj, Italija je odbranila naslov šampiona, drugi put osvojila veliki trofej najboljeg na svijetu. U finalu je smrvila Mađarsku sa 4:2, a Silvio Piola bio je dvostruki strijelac. Tim prvaka: Oliveri, Foni, Rava, Serantoni, Anderolo, Locateli, Biavati, Meazza (kapiten), Piola, Ferari, Kolausi.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
SP u fudbalu (2)
„Azurima“ dvije krune
Oproštaj
od Južne Amerike, jugoslovenski državni tim imao je u Buenos Airesu. Tu
je odmjerio snage sa aktuelnim svjetskim vicešampionom, Argentinom.
Domaćini su, prema očekivanju, bili uspješniji- 3:1 (3:1). To se dogodilo 30. avgusta 1930. Tada su boje YU branili Milovan Jakšić, Dragan Tošić, Teofilo Spasojević, Milorad Arsenijević, Iva Stevović, Momčilo Đokić, Aleksandar Tirnanić, Blagoje Marjanović (strijelac), Ivan Bek, Đorđe Vujadinović, Branislav Hrnjiček.
Do prve kvalifikacione utakmice za naredno, Drugo svjetsko prvenstvo u Italiji 1934, Jugosloveni su imali više okršaja, što prijateljskih, što u Balkanskom kupu. Za to vrijeme omjeravali su snage sa Bugarskom, Grčkom, Mađarskom, Rumunijom, Čehoslovačkom, Turskom, Poljskom, Španijom, Portugalom i Francuskom.
Jedinstveni, ali ostali kući
Već na prvoj utakmici po povratku iz Južne Amerike, u reprezentaciju Jugoslavije vraćaju se igrači iz klubova sa teritorije Hrvatske. To se dogodilo 16. novembra 1930. godine u Sofiji protiv Bugarske u Balkanskom kupu. Na opšte zadovoljstvo i radost. I, očigledno, brzo su se stišale strasti i prebrođeni problemi izazvani seobom sjedišta JNS/JFS iz Zagreba u Beograd.
Vjerovalo se da će Jugoslavija tako jedinstvena ovjeriti vizu i za Drugo svjetsko prvenstvo, zakazano 1934. godine, na Apeninskom poluostrvu. I slijedile su dvije prepreke. Obje, na žalost, nisu preskočene.
Prvo posrnuće dogodilo se u Beogradu, 24. septembra 1933. godine, protiv Švajcarske. Istina, prvo poluvrijeme nagovještavalo je željeni ishod, jer je ono okončano vodstvom od 2:0, pogocima Vujadinovića i Kragića. Na kraju su tugovali Jovan Spasić, Milutin Ivković, Dragan Tošić, Milorad Arsenijević, Ivan Gajer, Anđelko Marušić, Aleksandar Tirnanić, Blagoje Marjanović, Vladimir Kragić, Đorđe Vujadinović, Mirko Kokotović.
Sljedeći, i posljednji kvalifikacioni okršaj, i nova bruka. Ona se dogodila u Bukureštu 20. aprila 1934. godine, kada su domaćini Rumuni slavili sa 2:1! Autor utješnog gola bio je Kragić. A tim „plavih“ sačinjavali su Franjo Glazer, Ivan Belošević, Miroslav Lukić, Milorad Arsenijević, Ivan Gajer, Gustav Lehner, Svetislav Glišović, Đorđe Vujadinović, Blagoje Marjanović, Vladimir Kragić, Mirko Kokotović.
Uzgred rečeno, poslije Drugog svjetskog rata, Glazer, Lehner i Kokotović bili su treneri mostarskih „Rođenih“! I svi su poticali iz čuvenih zagrebačkih klubova iz tridesetih i četrdesetih godina 20. vijeka.
Bili domaćini, bili gosti njima naslovi najboljeg
„Azuri“ su u svakom pogledu iskoristili prednost domaćeg terena. I domogli se naslova na drugom svjetskom fudbalskom šampionatu. Istina, u finalu su teškom mukom pokorile izabranike Čehoslovačke- 2:1. Do odlučujuće bitke bilo je, kažu, i zakulisanih radnji, sudijskih nepravdi, njihove naklonosti domaćem reprezentaticnom timu. Tako je repriziran dvoboj Italijana i Španaca, jer je prvi završen miroljubivo- 1:1! U njihovom drugom susretu, „Azuri“ su pobijedili tijesno - 1:0. Gol odluke postigao je dvadesettrogodišnji Đuzepe Meaca. Na ovom prvenstvu. Nijemci su se plasirali na treću poziciju.
Četiri godine kasnije, 1938. organizacija završnog turnira Svjetskog šampionata, još uvijek kupa, povjerena je Francuskoj. I tamo su putovali, naravno, samo oni koji su prošli kroz kvalifikacijsko „sito“.
Jugoslavija je imala samo dva „prosijavanja“, i oba sa Poljacima. Ono prvo bilo je u Varšavi, 1. oktobra 1937. godine. Domaćini su trijumfovali ubjedljivo - 4:0 (2:0)! Tamošnji stadion pognutih glava napustili su Franjo Glazer, Bernard Higl, Jozo Matošić, Gustav Lehner, Iva Stevović, Mirko Kokotović, Ivan Medarić, Blagoje Marjanović, Svetislav Valjarević, Đorđe Vujadinović, Branko Pleše.. U revanšu u Beogradu, 5. aprila 1938. godine zaista „Pirova“ pobjeda - 1:0, strijelac Blagoje Moša Marjanović.. I novo tugovanje, suze u očikma „plavih“: Franjo Glazer, Bernard Higl, Ernest Dubac, Ivan Jazbinšek, Bruno Knežević, Vilim Šipoš, Blagoje Marjanović, August Lešnik, Vojin Božović. Mirko Kokotović.
I,eto, u Francuskoj, Italija je odbranila naslov šampiona, drugi put osvojila veliki trofej najboljeg na svijetu. U finalu je smrvila Mađarsku sa 4:2, a Silvio Piola bio je dvostruki strijelac. Tim prvaka: Oliveri, Foni, Rava, Serantoni, Anderolo, Locateli, Biavati, Meazza (kapiten), Piola, Ferari, Kolausi.
Dragan Miladinović
(prijeratni urednik mostarske Slobode)
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen