Adrenalin poor

Let pod pratnjom smrti

U toku prvih pet dana aprila, u planinskom selu Lauterbrunnen u Švajcarskoj, poginula su četvorica ekstremnih sportista, «base» skakača i „wingssuite“ letača. 

 

Svjetska scena ekstremnih sportova upravo pokazuje zbog čega nosi naziv «ekstremna», i do sada bilježi već 232 poginula. Ako je suditi po početku ove godine, za očekivati je da će ovaj neslavni rekord biti povećan. Kod ovog sporta, smrt se nalazi u vazduhu, u neposrednoj blizini i skakača i letača. Skakači sa visokih stijena, ili sa visokih objekata, „base jumperi“ skobodno padaju do neke visine, a onda otvore padobran, kojim sigurno prizemljuju. Druga vrsta ekstremnih sportista su „wingssuite“ letači, koji koriste specijalno napravljena odijela za letenje. Opasna zabava, puna adrenalina.



Lauterbrunnen je jedno planinsko selo u alpama, iznad Berna, u Švajcarskoj, a po konfiguraciji terena raj je za ovu vrstu ekstremnih sportova. Po statističkim podacima, godišnje se sa litice iznad ovog sela izvede oko 20 hiljada skokova. Na poljani, ispred seoskih dvorišta, ponekad se nađe i po nekoliko desetina letača, ili skakača, koji se tu pripremaju, a malo kasnije otiskuju u dubinu, sa 550 metara visoke stijene.
Slobodni pad traje nekoliko sekundi, a malo iznad tla, otvaraju im se padobrani. Nekima to baš ni ne pođe za rukom blagovremeno, pa umjesto na poljani, odakle su krenuli, završe malo dalje, u šumi, ili na nekoj malo udaljenijoj livadi.



Skakači se na brijeg penju uspinjačom i skaču sa omiljenih stijena, koje nose nazive „Nos“, „Visoki nos“ i „Miš“.
Zbog pogodnog pristupa odskočnim mjestima, Lauterbrunnen je postao omiljeno mjesto «ekstremista».



Širom svijeta trenutno je registrovano oko 2.500 „base“ skakača i oko 600 „wingssuite“ letača. A u skladu sa tako povećanim brojem „ekstremista“, njihovih skokova ili letova, i broj, bukvalno rečeno, „palih“, povećao se na ukupno 232. Publikacija „Base Fatility List“ bilježi 24 poginula prošle godine. Kao nikad do sada. Do početka aprila ove godine bila su zabilježena tri smrtna slučaja, a samo nakon prvog vikenda aprila, taj broj se povećao na sedam.
Sa letačkim odijelom, letači praktikuju takozvani „proximity flight“, kod koga lete brzinom 250 km/h sve do same blizine tla. Nekima je litica „preniska“, pa se odlučuju da plate usluge helikoptera, koji ih podigne na visinu od 3 hiljade metara, onda odatle skaču i lete tik, uz samu liticu. Međutim, taj skok je za četvoricu avanturista završio tragično, jer su se zalijepili za liticu.



Sve to ni najmanje ne mjenja situaciju u mjestu. Skakači pristižu svakodnevno, ostavljaju automobile na parkingu, penju se žičarom na liticu, a već pola sata kasnije, lete vazduhom u pravcu doline, kao Batman i Robin. Nesreće iz proteklih dana kao da nisu ostavile ni najmanje traga na skakače.
Mnogi tvrde da je izazov toliko jak, da će o opasnostima misliti, možda nekad, kad budu imali djecu, ako dotle prežive. I dok to izjavljuju, cerekaju se, prkoseći smrti, koja lebdi u vazduhu, iznad svakog od njih. Neki se stalno nalaze na granici mogućeg, a neki opet, potpuno pogrešno procjenjuju rizik.



Samo mjesto Lauterbrunnen u hodu se prilagođava novoj vrsti turista, ekstremnim sportistima. Mještani se ne žale, iako malo, malo, pa nađu po nekog mrtvog na svojoj livadi. Oni su zadovoljni sve dotle dok gosti, plaćaju dnevnu dozvolu za letove, kupuju karte za žičaru, noćuju, jedu u restoranima, tankuju gorivo.
Dnevna dozvola za skokove košta 25 franaka, a mještani učestvuju i u podjeli dobiti. Mnogi svakodnevno čiste svoje livade, kako bi ih pripremili za doskoke skakača. Za mnoge je ovo nastavak uspješne zimske sezone. Problem im čini samo zgrada osnovne škole, koja je podignuta u neposrednoj blizini mjesta na koje se spuštaju letači.
I svi se samo nadaju, da se nešto neće dogoditi, baš pred očima male djece?

Smail Špago
 

 

NovaSloboda.ba