Zapis o neninoj avliji

Zapis o neninoj avliji

By Nusret Omerika

Sve je nekad mirisalo

u neninoj avliji

na šeboj, jorgovan i feslidžan,

sunce stidljivo provirivalo

na hljeb ispod sača

i jelovu siniju punu dječijih zalogaja

umornih od duga čekanja.

Nismo maštali o budućnosti,

sama je smišljala nesnosnu prazninu,

sušna ljeta i umorne korake.

Otac je pred Vidovdan otkivao kose

spremajući bol za dozrele trave,

sporo se namještajući u hlad

ispod starog oraha.

I ništa više ne bi ostajalo kao prije.

Mati bi do kasno u noć

uoči petka Jasin učila

u odaji prepunoj senabijina mirisa

sve dok ne bi prešla na onu stranu

koju nismo razumjevali

omamljeni otežalim dovama

ko rana proljeća u cvijeću.

Noću smo osluškivali tišinu

zarobljenu daljinama presahlih voda

na istočnoj strani neba;

ćutali ko košćele u šehidskom haremu

progoneći odjeke zaborava

što nas bez milosti vreba.

Za sve ljubitelje poetske riječi evo jedna pjesma iz najnovijeg ciklusa "Zapisi", i vjerujem da će se mnogi pronaći u njoj. (autor)