Jedno sjećanje
FOTO: Legendama se opraštaju manjkavosti
U
decembru prošle godine, nakon pune 63 godine, obustavljena je
proizvodnja popularnog VW kombija. Očuvani primjerci na aukcijama širom
svijeta dostižu cijenu i do 100 hiljada dolara.
Možda je ovo bio najlošiji od
najsjajnijih automobila u istoriji automobilizma. Spor, kockast, sklon
rđi i prevrtanju, a karikirano rečeno, bio je to konj za vuču, kojim se
pune 63 godine uživalo širom svijeta. Bio je jedno od najomiljenijih
sredstava za kretanje (barem u mašti širokih narodnih masa), bio je stub
samopouzdanja i međunarodni simbol slobode kretanja.
U decembru prošle godine, VW je konačno obustavio proizvodnju ovog mikrobusa, nakon što je 1979. godine proizvodnja prebačena u Brazil. Tamo je, kao i kod nas, bio poznat pod imenom kombi. Njime su obavljena mnoga istorijska putovanja svim cestama svijeta.
U tvornici VW, daleke 1949. godine, stručnjaci su zaključili da krenu sa proizvodnjom jednog komercijalnog putničkog vozila, koje se vremenom pokazalo kao vrlo štedljivo vozilo, a postalo je simbol zabavnog individualizma i uživanja u kretanju..
Motor je bio smješten pozadi vozila, bio je bučan, kao ni kod jednog drugog vozila izgrađenog do tada, bio je vrlo efikasan, sa povoljnom potrošnjom, prilično pouzdan, radio je kao sat, i što je najbolje od svega, bio je vrlo sličan u prohtjevima i realista i sanjara. Mogao je primiti osam putnika, a pod spartanskim uslovima u njemu se moglo spavati, ručati, kampovati, raditi, praviti partyje, živjeti, i vraćati majci prirodi. To je kombi „folciki“ donijelo posebnu popularnost u drugoj polovini šezdesetih godina, u vrijeme hippy pokreta, tako da je i danas nezaobilazan u sjećanjima, na fotografijama i u filmovima iz tih godina
Nije lijepo biti neljubazan, kad se govori o onima kojih više nema, ali se mora reči, da je i u ovom kombiju ponešto bilo bezveze. Legenda je bila vrlo osjetljiva na bočni vjetar, koji je na cesti znao bacati kombi iz trake u traku, a kod čeonog sudara, vozač kombija je spasiocima bio prva briga. Zahvaljujući dizajnu, vozač i suvozač su sjedili ispred prednjih točkova, što znači da je ispred njih stajao smo komad lima i plastike oko upravljača.
Godinama su vodeći ljudi iz VW razmišljali kako da ga održe u životu. Priručnik za održavanja bila je vrlo jednostavna knjiga, a za najkomplikovanjije zahvate bilo je potrebno vrlo malo vremena, ili kako su govorili, potrebno je samo pola sata vremena, da se odšarafe četiri šarafa i da se kompletan motor izvadi vani. To je bila nevjerovatno dobra stvar, motori su se mogli popravljali kod kuće po principu uradi sam, uz pretpostavku da je to skoro svako znao sam uraditi.
U poređenju sa nekim drugim njemačkim automobilima, ovaj kombi nije bio ni najbolji, ni najsigurniji, ali je do kraja ostajo vjeran. I danas, na svih sedam kontinenata, postoje očuvani primjerci, idealni za kampiranje. Imućniji entuzijasti danas nude na aukcijama i do 100 hiljada dolara za dobro očuvane primjerke. Kao na primjer, za model Samba De Luxe, iz 1960 godine, sa sportskim šoferšajbama u tonu od dvije boje, sa čak 23 prozora i velikim pokretnim otvorima na krovu, za bolje uživanje u prirodi.
Uz sjećanje na generaciju 1950.
(izvor: men’s journal)
Priredio: Smail Špago
U decembru prošle godine, VW je konačno obustavio proizvodnju ovog mikrobusa, nakon što je 1979. godine proizvodnja prebačena u Brazil. Tamo je, kao i kod nas, bio poznat pod imenom kombi. Njime su obavljena mnoga istorijska putovanja svim cestama svijeta.
U tvornici VW, daleke 1949. godine, stručnjaci su zaključili da krenu sa proizvodnjom jednog komercijalnog putničkog vozila, koje se vremenom pokazalo kao vrlo štedljivo vozilo, a postalo je simbol zabavnog individualizma i uživanja u kretanju..
Motor je bio smješten pozadi vozila, bio je bučan, kao ni kod jednog drugog vozila izgrađenog do tada, bio je vrlo efikasan, sa povoljnom potrošnjom, prilično pouzdan, radio je kao sat, i što je najbolje od svega, bio je vrlo sličan u prohtjevima i realista i sanjara. Mogao je primiti osam putnika, a pod spartanskim uslovima u njemu se moglo spavati, ručati, kampovati, raditi, praviti partyje, živjeti, i vraćati majci prirodi. To je kombi „folciki“ donijelo posebnu popularnost u drugoj polovini šezdesetih godina, u vrijeme hippy pokreta, tako da je i danas nezaobilazan u sjećanjima, na fotografijama i u filmovima iz tih godina
Nije lijepo biti neljubazan, kad se govori o onima kojih više nema, ali se mora reči, da je i u ovom kombiju ponešto bilo bezveze. Legenda je bila vrlo osjetljiva na bočni vjetar, koji je na cesti znao bacati kombi iz trake u traku, a kod čeonog sudara, vozač kombija je spasiocima bio prva briga. Zahvaljujući dizajnu, vozač i suvozač su sjedili ispred prednjih točkova, što znači da je ispred njih stajao smo komad lima i plastike oko upravljača.
Godinama su vodeći ljudi iz VW razmišljali kako da ga održe u životu. Priručnik za održavanja bila je vrlo jednostavna knjiga, a za najkomplikovanjije zahvate bilo je potrebno vrlo malo vremena, ili kako su govorili, potrebno je samo pola sata vremena, da se odšarafe četiri šarafa i da se kompletan motor izvadi vani. To je bila nevjerovatno dobra stvar, motori su se mogli popravljali kod kuće po principu uradi sam, uz pretpostavku da je to skoro svako znao sam uraditi.
U poređenju sa nekim drugim njemačkim automobilima, ovaj kombi nije bio ni najbolji, ni najsigurniji, ali je do kraja ostajo vjeran. I danas, na svih sedam kontinenata, postoje očuvani primjerci, idealni za kampiranje. Imućniji entuzijasti danas nude na aukcijama i do 100 hiljada dolara za dobro očuvane primjerke. Kao na primjer, za model Samba De Luxe, iz 1960 godine, sa sportskim šoferšajbama u tonu od dvije boje, sa čak 23 prozora i velikim pokretnim otvorima na krovu, za bolje uživanje u prirodi.
Uz sjećanje na generaciju 1950.
(izvor: men’s journal)
Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen