Negdje na kraju u zatišju

 

“Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja
Nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
A aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome
Tada draga sigurno više neću morati čekati i po pola sata duže
Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki
Znam, tebi se nikada žurilo nije
A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih
Ali nije važno, ja evo kličem
Jer rekoše mi iza svakog nestanka rođenje niče”

Znam u prošlosti jednoj
Noć je odnijela dan
Ali ipak ja ponekad
Želim vratiti dan

Pjesma je sad život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
Kad kišni dani prođu
Ja nestat ću uz zvona zvuk

Pjevajte svi
Ja ću sad napustit vas
Al’ pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
Nek bude poziv moj za sve
Za jedan život nov

Dan sa jutrom se rađa
Vjetar odnosi noć
Sunce nadanja budi
Život počinje nov

Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
Kad kišni dani prođu
Ja nestat ću uz zvona zvuk

tekst:Želimir Altarac Čičak

muzika Slobodan Bodo Kovačević

izvedba: Indexi

link za pjesmu: https://youtu.be/O7CBW2Fbz1A

fotografija: Šetalište, Damir

(spagos)