(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku 12. februara 2023., autor je Ahmnet Kurt)
Donja Mahala, ili Predhum* (na karti omeđena narančastom linijom) jedno je od osam gradskih područja Mostara koja su krajem XIX stoljeća formirane od ranijih tridesetak mahala. Ovo područje je nastalo od tri mahale koje su nastale početkom XVI stoljeća i to: Ziraine, Jahja Esfelove (u narodu zvana Mahala na ogradi) i Sevrine (Okjuzi mahale). Ova gradska zona nalazi se na desnoj obali Neretve, stisnuta između brda Hum i rijeke (vidjeti sliku koju je napravila gosp. Ajša Šehić Nametak) Područje ima dužinu od 890 metara i prosječnu širinu 130 metara, sa površinom od 115.250 kvadratnih metara (11,5 hektara), od kojih su skoro četvrtinu (2,7 ha) zauzimali haremi. Kroz sredinu mahale prolazi ulica (danas Gojka Vukovića) koja je u prošlosti prema jugu prelazila u karavanski put prema Jasenici, Mostarskom Blatu, Čitluku, Ljubuškom, Vitini, Imotskom, pa dalje prema lukama u Makarskoj, Splitu i Zadru.
Lijevo i desno od glavnog puta formiralo se devetnaest sokaka koji su nazive** dobili po porodicama koje su u njima živjele. Godine 1885. duž cijele mahale u podnožju brda Hum prošla je uskotračna pruga Metković-Mostar. Poslije ukidanja uskotračne pruge 1966. godine po istoj trasi napravljen je put.
Na području Donje Mahale postojalo je pet*** sakralnih objekata označenih na karti.
Riječ màhala ima šire značenje od građevinsko-urbanističkog imena za skupinu kuća. Ona znači i način života, svijest, oblik društvenih odnosa. Ima svoje psihološko, socijalno, privredno i niz drugih značenja. Do kraja osmanskog razdoblja u našoj zemlji mahale su bile organizacijske jedinice sa jasnim kodeksima ponašanja i odgovornosti. Svaka je mahala u to vrijeme bila obavezna voditi brigu o otpadnim vodama, čistoći, česmama, protivpožarnim mjerama, te pomagati onima kojima je potrebna pomoć. Prodaja kuće i imanja u mahali nije bila valjana ako se predhodno nisu ponudile prve komšije.
U vrijeme sigurnosne prijetnje stanovnici mahale su preuzimali brigu o zajedničkoj bezbjednosti. Dio te svijesti o pomaganju i zajedništvu najbolje se pokazao na Bajram 1687. godine, kada su, pored ostalih, i Donjomahaljani prekinuli bajramsko slavlje, suprotstavili se i istjerali uskoke Stojana Jankovića koji su provalili skoro do sjevernog dijela današnje Donje Mahale. Trideset godina kasnije Donjoj Mahali je zaprijetila opasnost sa južne strane. Mlečani nakon više neuspješnih pokušaja, 1717. godine izvršili su ponovni (i posljednji) napad na Mostar. Predvodnik mletačke vojske bio je tadašnji dalmatinski providur Alvise Mocenigo koji se sa puta za Čitluk spustio u Rodoč i zaprijetio Mostaru sa južne strane. Međutim, Mostarci su uspjeli razbiti opsadu svoga grad i u odlučujućoj bici u Bišću Polju poraziti providurovu vojsku. Pritom je život položilo četiri stotine branilaca Mostara.
Između dva svjetska rata dolazi do naglog osiromašenja bošnjačkih stanovnika mostarskih mahala uzrokovanog agrarnim reformama Kraljevine SHS/Jugoslavije. Nekada bogate porodice preko noći su postajale puki siromasi ne snalazeći se u novim vremenima. Samo nekoliko ulemanskih porodica slali su djecu na univerzitetsko školovanje. Većina drugih se zadovoljavala time da djecu pošalju da izuče zanat u radnji ili radionici nekog gradskog majstora i kućnog prijatelja. Tako je u mostarskom mahalama uoči Drugog svjetskog rata živjelo mnogo siromašnih mladih nezaposlenih kalfi i sezonskih radnika, potomaka nekad bogatih i uglednih porodica, koji su tražili izlaz iz teške lične situacije. U tom miljeu mostarskih mahala pred Drugi svjetski rat formirao se gradski, većinom bošnjački proletarijat iz kojeg su potekli sudionici antifašističkog otpora u Drugom svjetskom ratu, u čemu se Donja Mahala posebno isticala.
U agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-95. Donja Mahala je dala mnogo boraca Armije BiH, ovdje da spomenemo samo neke: Mira Salčin, Arap Muca, Ramiz i Enes Bajgorić, Azer Dželilović, Mustafa Heljić, Medžid i Tahir Kerović, Hamo Klarić, Suad Mehić,Ramiz Pehilj, Muharem Mišić, Esved Dugalić, Fazlija i Omer Hadjiosmanović, Menso Duraković i mnogi drugi. Slavni komandant i dijete Donje Mahale, Semir Drljević-Lovac na vojnoj paradi u Parizu povodom 50-godišnjice pobjede nad fašizmom, 9. maja 1995. nosio je zastavu sa ljiljanima i predstavljao “malu državu koja se suprotstavila probuđenim avetima fašizma”, kako su svjetski mediji tada izvještavali.
U zadnjem ratu nikad agresor, ni istočni ni zapadni, nije uspio ući u Donju Mahalu, mada su SVE KUĆE bile srušene, ili znatno oštećene. Osim stalnog granatiranja bojovnici HVO-a, koji su držali vrh brda Hum iznad naselja, koristili su traktorske gume napunjene eksplozivom koje su sa vrha brda puštali da se kotrljaju na Donju Mahalu i detoniraju između kuća. U vrijeme kada su svi mostovi u Mostaru bili srušeni borci mahale su, osim visećeg mosta, od sajla liftova iz zgrada u Zaliku napravili žičaru sa korpom koja je služila za prebacivanje ranjenika, hrane i municije preko Neretve. Osim civilnih žrtava, u odbrani mahale i Mostara u ratu 1992-95. poginulo je 85 stanovnika mahale, boraca Armije BiH.
Poslije rata stanovnici Donje Mahale aktivno i u kontinuitetu realizuju različite projekte od opšteg i društvenog značaja za mahaljane i aktivno rade na kulturi sjećanja, kako se zlo koje se desilo Mostaru nikad više ne bi ponovilo.
Danas u Donjoj Mahali živi oko 3.000 stanovnika, od kojih 90% čine Bošnjaci, a na izborima 2022. godine od 2.000 upisanih birača na izbore je izašlo otprilike 50 posto (1.055 važećih listića) Na tri izborna mjesta stanovnici Donje Mahale 31% svojih glasova su dali SDP-u, 23% glasova je dobila SDA, DF-a Željka Komšića je dobila 21% glasova, Narod i Pravda 8% NES 4%, a ostatak od 13% glasova su dobile ostale partije.
—————————————————————
fusnota *
Osim Predhuma, Mostar ima dva druga gradska područja sa istim korijenom, Podhum i Zahum. Sva tri naseljena područja, Predhum, Podhum i Zahum su lokaliteti Mostara koji su dobili ime na osnovu pozicije posmatrača koji stoji na vrhu Starog mosta, ili jednoj od njegovih kula i gleda prema mahalama podno brda Hum.
fusnota **
Od sjevera prema jugu: Jakirovića, Čevrina, Šarića, Čordina, Đozlića, Čerkića, Bilića, Buljkina, Dragnića, Kahvina, Kanjina, Hrnjičića, Bišćevića, Braće Šehovića, Kukavičina, Mačkića, Oručevića, Zećina, Ašikovina.
fusnota ***
A - ZIRAIN (ARŠINOVIĆA) MESDŽID. Ovaj mesdžid se nalazio južno od Starog pazara, danas u neposrednoj blizini Lučkog mosta. Zadužbina je Ahmeda Ziraizade (Aršinovića) o kojem nema mnogo podataka. Podignut je prije 1651. godine.
B – TURBE MUSTAFE JUSUFOVIĆA. U nekadašnjem Ćehića haremu koje se prostirao između Bilića i Čevrine ulice nalazilo se do 1940. godine. Mezar je prekrivala izdužena kupola od željezne mreže koja se oslanjala na četiri kamena stuba s kamenim lukovima.
C - JAHJA-HODŽIN ILI JAHJA ESFELOV MESDŽID. Ovaj mesdžid je prva i najstarija sakralna ustanova na području mostarske Donje Mahale. Mesdžid je sagrađen prije 1620. godine.
D – SEVRI HADŽI HASANOVA DŽAMIJA. Džamija je sagrađena prije 1620. godine zahvaljujući vakifu Sevri hadži Hasanu. Po predanju on je bio vlasnik stanova za tkanje ćebadi i ćilima. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-95. ovo je prva mostarska džamiju koju su JNA i četnici srušili.
E - HADŽI IBRAHIMA ČEVRE MESDŽID. U najjužnijem dijelu Donje Mahale, u Oručluku, prije 1686. godine mesdžid je podigao mostarski trgovac Ibrahim Čevro.
(Ahmet Kurt)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen