Cmilje, smilje

 

Babina Hercegovačka priča: E, onda vam, dico, tute nema para!

Šta to radite, dico, živa vam sveca?

-Sadićemo cmilje, baba!

-Šta ga imate sadit, eno van ga po brdu, ta ko da sam ga jednom nabrala!

-Jok to cmilje, baba, nego industrijsko cmilje, sve će se ovo pod cmilje dat, pa ćemo onda ižnjeg iscidit mirišljavo ulje, to se dobro plaća!

Ustuknuila baba, ode s didom niz put, svjesna da su se vremana promijenila, i dica s njima. A svejedno, još se jednom okrenuća prema poslom zabavljenima djeci i unucima:

-A, gonja li za to milicija, dico?

-Ma, jok, baba, ovo je - legalno, nema šverca...

-E, onda vam, dico, tute nema para!

Ne bih se s babom zajebavo, nipošto; ona je samo podvukla naraštajno iskustvo kako u ovoj zemlji nije suđeno od svoga rada pošteno živjeti!

(Oslobođenje, iz Hodoljublja Dragana Marijanovića)

(Priče kroz Mostar i Hercegovinu/facebook/Gugo/ 20210502)

Smilje (smilj, smilika, lat. Helichrysum), veliki rod jednogodišnjeg raslinja, trajnica, polugrmova i grmova iz porodice glavočika. Pripada mu preko 560 vrsta, od kojih je najpoznatije sredozemno smilje ili uskolisno smilje, primorsko smilje (Helichrysum italicum) koje raste po sunčanim mediteranskim kamenjarima. Ova vrsta naraste 60 cm, ima uske listiće i žute cvjetove, a najpoznatija je po svojoj djelotvornosti protiv starenja kože.

Osim mediteranskog smilja, raste i pješčarsko smilje, Helichrysum arenarium, poznata i kao trava zlatnocvita ili zlatnocvita, koje također dobro podnosi visoke ljetne temperature krša i kamenitih terena, pa su ove vrste rasprostranjene po mediteranskim zemljama: Hrvatska, Italija, Francuska, Španjolska, Cipar, Maroko, Alžir.

Smilje nazivaju i „biljkom koja nikada ne vene“, a koja dugo i lijepo miriše.

Latinsko ime roda dolazi od grčkih riječi helios (sunce) i chryson (zlatan), valjda po njegovim žutim cvjetovima.

Danas se biljka često uzgaja najviše zbog kvalitetnog ulja kojeg ima u sebi. Ulje se koristi u kozmetičkoj industriji i medicini.

(wikipedia)