Montag, 12. April 2021

Đuro, Mostarac iz ravnog Srema, sjećanje

 



Danas je sa Carine zauvijek otišao naš Đuro Petrović kojeg je ljubav iz ravnog Srema početkom 1960-tih godina zauvijek vezala za našu mahalu.

U Bjelobrkovom sokaku (danas Pere Lažetića) živjela je porodica Riste i Radmile Milićević, jedne od najstarijih mostarskih pravoslavnih familija. Na Starom Bjelušinskom groblju, postoje spomenici njihovih predaka iz 1770. godine, a u istoj mahali bilježimo da je 1781. godine stanovao Ato Milićević direkti potomak ove porodice. U Mostaru ima i hrvatskih familija sa istim prezimenom, ali je njih lako razlikovati jer im je prvo slovo č/ć u prezimenu tvrdo č - kako se to u Mostaru kaže.

Risto i Radmila dobijaju kćerku Slobodanku-Gogu i sina Dragana. Goga pohađa baletsku školu, a subotom sa drugaricama u sali Abraševića pleše tvist. U Mostar iz sremskog sela Kukujevci, kraj Šida, na odsuženje vojnog roka 1964. godine dolazi regrut Đuro Petrović. Kao ljubitelj tvista i on subotom dolazi u Abrašević. Ugledavši Gogu, njegova je sudbina određena - zauvijek ostaje u Mostaru. Vjenčavaju se i dobijaju dvije prekrasne kćerke, Tinu i Tanju koja nas je prošle godine zauvijek napustila. Imala je samo 51 godinu. Đuro je bio poznati i priznati mostarski konobar, radio u hotelima Mostaru i Neretvi, malo se uštedjelo, pa naručuje auto Fiću, kojeg je dugo trebalo čekati. Đuro je išao, molio i urgirao preko prijatelja isporuku. Najzad 1972. godine, zovu i kažu mu: “U redu, imamo jednog Fiću, ali niko ne želi da ga uzme, ako ti hoćeš, dođi, pogledaj.” Đuro odlazi i pokazuju mu auto jarke narančaste boje. “Uzimam!” - bez oklijevanja će Đuro. Ugledavši narančastog Fiću Goga je cijeli dan gorko plakala. E, sa tim Fićom, nekad 1970-tih godina, mrzeći ga da okolo kruži jednosmjernim ulicama, Đuro prolazi autom. Bojeći se da to nije urbana legenda, kakvih u Mostaru ima na pretek, izmjerio sam metrom sokak na najužem dijelu, pogledao kolika je širina Fiće i vidio da je to moguće, sa svake strane auta do zidova, Đuro je imao “lufta” po 61 milimetar. U dnevnicima Ratne bolnice koja je u periodu 1993-1994. bila u Higijenskom zavodu nalazimo Đurino ime među angažovanim bolničkim osobljem u vrijeme tih najstrašnijih razaranja Mostara. U ratu na liniji razgraničenja Đuro je dobio čitav rafal metaka iz kalašnjikova u grudi i pola godine je lebdio između života i smrti. Neka ti je laka mostarska zemlja i pokoj ti duši, dragi naš Đuro!

(Na slici je sokak kojim je Đuro prošao Fićom, a desno Đuro i Goga u bašči svoje kuće na Carini.)

(Ahmo/facebook/20210412)



Priču o Đuri i njegovom fići, objavlili smo na ovom blogu 13. aprila 2020. godine, dan manje od godinu dana,

http://spagosmail.blogspot.com/2020/04/prica-sa-carine-o-uri-i-narancastom-fici.html

(spagos)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen