Ugrožena ljepota

 

Bajkalsko jezero je daleko od okeana, a ipak ga stanovnici Sibira s poštovanjem zovu: more.

Jer, na nekim mjestima izgleda kao da mu nama kraja. Veće je, dublje i starije, od bilo kojeg drugog jezera na svijetu, a za usporedbu, gotovo 60 puta je veće od Bodenskog jezera, veličine je Belgije. Petina svjetskih rezervi pitke vode čuva se u Bajkalskom jezeru. Nigdje drugo nema toliko slatke vode na jednom mjestu. Prirodni rezervati puni bujnih šuma okružuju jezero, stepu, tajgu, planinsku tundru.

Unesco je ovo jezero 1996. godine stavio na listu svjetske prirodne baštine, kao jedinstveni ekosistem. Zaštita jezera je regulisana jednim zakonom u Rusiji. Guverner regije Irkutsk proglasio je 2021. godinu "Godina Bajkala". Ali ekolozi zvone na uzbunu: Novi zakoni, korupcija i glad za sirovinama, prijete području Bajkala, kažu oni.

Ni problem smeća nije riješen. Prije pet godina sud je gradonačelnika grada Hušir osudio na uslovnu kaznu: naložio je firmi svog rođaka da očisti divlju deponiju, ali je sud to saznao, da je on dio toga smeća jednostavno spalio u stepi.

Listvyanka danas izgleda kao neko mjesto, koje je neko onako nasumice složio, ili razbacao. Budući da nikada nije bilo regulisano kako to turizam može izgledati na obalama Bajkala, isti je rastao i potajno, i divlje. Natpisi su rijetko izvješeni na hotelima ili na pansionima: službeno, mnogi od njih ne bi ni smjeli biti tamo.

Bivši gradonačelnik Listvjanke je u međuvremenu uhapšen zbog odobrenja za izgradnju hotela u vodozaštićenoj zoni. "Svi su rekli da grade tako velike kuće, jer ih rođaci često posjećuju", rekao je u vezi divlje gradnje.

Sa svojim padinama i drvenim kolibama, Hušir izgleda pomalo, poput nekog naselja na Divljem zapadu, koje se slučajno izgubilo u ovoj hladnoći. Stari tegljači tvornice ribe, koja je također zatvorena, jer više nema dovoljno ribe, rđaju i trunu u luci. Turisti su stoga blagoslov za mještane.

Ekologinja Gala Sibirjakowa radije bi voljela da to mjesto bude drugačije: praznije i tiše. Bez velikih hotela, bez kanalizacije u jezeru. Bez moskovskih investitora, kineskih poduzetnika, turskih kompanija iz Irkutska.

Jednom se požalila na procvat gradnje zgrada u malom selu. Ubrzo nakon toga, kuća joj je izgorjela.

Na slikama:

Vode Bajkala skupljale su se milionima godina, a kroz njihov se led može gledati u neslućene dubine. Zatim su došle prvo drvosječe, a onda i turisti.

Dobrih milion i po ljudi godišnje dolazi na ovo jezero. U pandemiji su ovdje samo ruski turisti, a na slici se vidi grupa turista, koja svoje kofere vuče preko leda do hotela.

Lyubov Morechodowa, 79, veže svoje klizaljke iz 1945. na čizme od kože. Uglavnom, ovako ide za svojim kravama. Ona nekoliko puta dnevno palicom kopa rupu u ledu, ubacuje kante i nosi vodu kući.

Mjesto Hušira, osnovano još u vrijeme Staljina, ima 1.300 stanovnika, i sada živi od turizma. U selu nema kanalizacionog sistema.

Tegljači tvornice ribe Hušir hrđaju na obali. Ribolov bajkalskog omula, jedne vrste lososa, sada je zabranjen.

U Irkutsku se drvo skladišti na obalama rijeke Angare, prije nego što se otpremi u Kinu.

Klizalište na ledu jezera, ispred mjesta Listvjanke. Mnoge hotelske zgrade u gradu su ilegalno napravljene. Zbog toga je bivši gradonačelnik uhapšen.

(stern)

(NovaSloboda.ba)