Policijski sat je određeno vrijeme u danu, nakon kojeg određene osobe, (ili sve osobe), moraju biti u vlastitim stanovima. Policijski sat se najčešće odnosi na građane (civile), a čest je tokom elementarnih nepogoda ili ratnih stanja. (wikipedia)
(prenešena kolumna)
Prvi policijski sat doživio sam kad sam bio mali. Kućni pritvor, tako su ga zvali moji roditelji. Bila je to kazna koja je boljela. Napolju su moji drugovi igrali fudbal, a moje oči su se punile suzama. Zatvorena vrata, glupa soba, zarobljen unutra.
Planirani policijski čas je kućni pritvor za sve građane. Šta su uradili? Nakon 9 sati navečer više ne smiju napustiti svoj stan.
Šta mi je nedostajalo tada, kao zaključanom djetetu?
Nedostajao mi je život vani, cvrkut ptica, smijeh mojih prijatelja. Biti vani je bila je sreća.
Kao odrasloj osobi, što mi najviše nedostaje kada sam zaključan?
Nedostaje mi noću da budem u baru. Nasmiješiti se nekome. Nedostaje mi da budem gladan u 23 sata i da odem vani, da kupim nešto za jelo.
Ono što me muči kod policijskog sata, je ta riječ. To je riječ zabrane. To je riječ kazne.
Treba nam riječ za spas, a ne za zabranu.
(wagner/bild/20210416)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen