Ribari sa Antila ne moraju izlaziti na more brodom niti roniti, da bi je vidjeli crni oblak riba u kristalno čistoj vodi. Ovdje je najčešće dovoljno provozati se cestom uz obalu, na jugu ostrva, pogledati u tirkizno plavo more i odjednom se pred očima nalazi prirodni spektakl, plesni podvodni oblak. Hiljade i hiljade riba u tijesnom, prepunom jatu. Narod ostrva Bonaire ih na kreolskom jeziku naziva "Masbangos". Ostrvo se nalazi istočno od Curaçaa i sjeverno od Venezuele, dio je Malih Antila, ali još uvijek dio Holandije.
Masbangosi, skuše, haringe s velikim očima, fascinirali su i hranili stanovnike ovih ostrva mnogo prije nego što je ovdje pristao jedan Holanđan, i postao kolonijalni vladar. Stanovnici Bonaire oduvijek su znali da im je život dobar kada je i Masbangosima dobro.
Nebrojena jata riba svake godine, od kraja marta do oktobra, plivaju u plitkim obalnim vodama na zaklonjenoj jugozapadnoj strani koraljnog ostrva. Tamo ih ribari mogu posmatrati dok tokom dana plivaju duž obale, u potrazi za zooplanktonom.
Ribarske porodice love skuša haringe na tradicionalni način, metodom koja je od uvijek bila moguća i danas garantuje da se ovaj prirodni spektakl uz obale ostrva ponavlja svake godine.
Ribari sedmicama kampuju na plaži, posmatrajući jata riba i provjeravajući svoje mreže. Učvršćuju ih u plitkoj vodi nakon što njima zaokruže jato. Ribarima ne treba nikakav alat. Samo ronilačke vještine, strpljenje i znanje, koje se prenosi s koljena na koljeno.
Uz starije, mladi članovi porodice postavljaju mreže, popravljaju ih, krpe, prilagođavaju i oslobađaju kornjače, ako vise na mreži. I čekaju pravi trenutak. Trenutak dok se u moru ne pokažu čestice krvi, što je znak da su haringe porodile mlade. Ribari znaju da tek tada mogu biti sigurni da će biti novih riba u narednoj godini. Tek tada uzimaju plastične boksove, i ponekad sedmicama izvlače ribu iz mreže sa malog čamca, boks po boks, uvijek samo onoliko koliko im treba. Prodaju ih na tržnici u Curacau, peku za porodicu, koriste ih kao mamac za ribolov tune, ili jednostavno poklanjaju prijateljima i siromašnima, kako im to tradicija nalaže.
Svaki put daju nešto ribe i biologu Lorencu Mittigi, koji ovdje živi i proučava ove ribe i ribare, zadnjih nekoliko godina, i koji je napravio slike u prilogu. On ih je kušao i tvrdi da su izvrsne. Tim više, jer se u njemu krije morski biolog, i jer zna koliko ribari poštuju prirodu, iz koje su uhvatili ribu.
Na slikama:
Oduševljeni ribama Bezbrojne skuše haringe kod antičkog ostrva Bonaire.
Fotograf Lorenzo Mittiga pratio je veličanstveni spektakl - iznad i ispod vode
Idealno ribolovno područje uz obali Bonaire. Ribe se mogu vidjeti sa ulice.
Ribari postavljaju mreže u plitkoj vodi, od obale do u more. Kad se ribe približe, mrežom kruže oko njih
Velike skuše hranu traže u bistroj vodi kraj obale.
Čekanje pravog trenutka. Ribari pregledavaju skuša haringe u mreži. Tek nakon toga mogu zatvoriti mrežu. Barakuda – rastjerava ribe na sve strane
Ribe omogućuju roniocima da im se približe vrlo blizu. Bistra voda pretvara Bonaire u jedno vrlo popularno ronilačko odredište
"Masbangos", tako lokalno stanovništvo naziva skuša haringe velikih očiju. One su ih odu vijek hranile.
Samo sačekati, zaroniti, i jedi, jedi i jedi... Pelikan se pliva iznad jata riba, a od svog plijena udaljen je samo za kljun.
Da bi ih uhvatili ribz, ribarima trebaju jake ruke i, iznad svega, jaka pluća
Kad je mreža oko jata zatvorena, ribari zaranjaju i postavljaju daljne mreže
Generacijama se ovdje riba lovi na ovakav način.
Ribari u vodi neprestano zatežu mrežu, i pri tome paze da se u mreži nađu samo skuša haringe.
A tek koliko je zabavno loviti ribu. kad ima još toliko zaliha.
Ribari plastičnom boksom izvlače samo onoliko skuše haringe koliko im je trenutno potrebno
Završen lov. Ribar je zadovoljan ulovom. Dio toga dat će siromašnima, prema tradiciji.
(stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen