Kratki podnevni san

 

(prenešena kolumna)

Zadrijemajte, napravite sami sebi pauzu od 30 minuta. Kratak san je fantastičan izvor energije.

Međutim, njega treba prvo naučti.

Prije nekoliko dana imao sam možda najljepši trenutak u cijeloj godini. Iznenađujuće blizu kući. Sjedio sam u obližnjem parku. U jednoj od ovih velikih slonovskih fotelja koje su na nekim mjestima bez reda razbacane na livadama za šetače. Sa knjigom u ruci i martovskim suncem na licu, kapci su mi postali jako teški, već nakon nekoliko stranica čitanja. Jednostavno sam zadrijemao. Prave djedovske vibracije. Ne radi ništa, spavaj. Nema sastanaka. Kakva sreća. Mali odmor.

Mislim da je drijemanje ušlo u moj život poodavno, dok bih ležao na kauču nekoliko minuta. Lagana muzika na radiju, ili iz slušalica, nešto nenametljivo i tako sam dremnuo dobrih pola sata. Zvuči čudno, ali spavanje je bilo svojevrsno iskustvo buđenja.

Onda sam se prakticirao “powernapping”, „snažno drijemanje”. Jer pravi drijemež treba znati. Početnici često griješe- Potpuno zatamne sobu, a neki odu i u krevet. I spavaju po dva sata. Kad se ponovo probude, ne znaju ni gdje su, ni ko su, i osjećaju se kao da ih je pregazio gtramvaj. To naravno, ničemu ne služi. Sasvim je dovoljno otprilike pola sata. To je odlično.

Nemate pojma kakvu sam nezadrživu sreću osjećao, kad bih nekada shvatio, na putu do sastanka, da između dolaska na odredište i početka sastanka, imam na raspolaganju oko 23 minuta.

Često bih nakratko odspavao i na parkingu. Zavalite se i tako "napunite baterije".

Sada je moja tajna super snaga, da zaista mogu spavati bilo gdje. U vozu, u tramvaju, na trajektu. Da, to se mora željeti. Možda je to prisjećanje na neke davne, divne trenutke, kada bi dijete zaspalo u dječjem sjedištu, na povratku nakon dugog dana na plaži, sa vjetrom u kosu i popodnevnim suncem, koje grije lice. Slike koje i danas uživam gledati sa vozačkog mjesta.

Mali bijeg u nečinjenje ničega, pravi je izvor energije. Energija inače dolazi u malim dozama, ali to nije nešto, što možete kupiti upakovano.

Raže to zamislimo kao kratku, efikasnu vakcinu protiv stresa od dugog dana.

Na primjer, u Aziji je sasvim normalno vidjeti ljude kako spavaju, dok se voze u podzemnoj željeznici, ili nekom prigradskom vozu. To je ono što nikog ne čudi u tom društvu, izuzetno orijentisanom na performanse, gdje je taj vremenski okvir jedini način da se na trenutak isključite.

Ponekad to izgleda pomalo glupo dok se to čini. Ali da li bi to trebalo nekog spriječiti?

Ne. Mislim, da čovjek od sebe pravi budalu samo dok je budan.

A nakon toga izgleda svakakav, samo ne oporavljen.

(stern)

(prevod: spagos)