Miris i boje Mostara

 

Da su Mostar i Stari most po svojoj ljepoti davno prevazišli ovu valu, odavno je poznato.

Stari Most, alte Brücke, old bridge, ponte vecchio, vieux pont, su nazivi koji su najčešće korišteni i čuju se u Mostaru, na Starom Mostu i u Starom Gradu. A u novije vrijeme pored ovih naziva na stranim jezicima, još češće se mogu čuti „gamle brua“ na norveškom, „gamle bro“ na danskom, „eski köprü“ na turskom, „oude brug“ na holandskom i još mnogo drugih jezika, kojima smo zagospodarili u poslijednje vrijeme.

Kad bi čovjek želio računati koliko je puta mostarski Stari Most uslikan ili nacrtan, od kako je sagrađen, ne bi lako došao do precizne cifre. Desetine hiljada turista dnevno, pa stotine dana u godini, pa stotinjak i nešto godina od kako postoji foto ili filmska kamera. Golema bi to cifra bila.

Sa sigurnošću se može ustvrditi da slika Starog Mosta, kakva god bila i kolika god bila, krasi stan svakoga mostarca, pa bio ga on u Mostaru, ili na najudaljenijoj tački zemljine kugle.

Gledajući album sa slikama iz Mostara, pitao je tako jedan stranac nekog mostarca:

-Kako to da vaš Stari Most na svakoj slici ima drugu boju?
-To je zato što svako oko vidi Stari Most na drugi način, u drugoj boji, pod drugačijom svjetlošću, u drugom dijelu dana, u drugom godišnjem dobu – odgovorio mu je ovaj.

Svaki susret sa Starim mostom, pa bilo to uživo, u Mostaru, ili gledanjem umjetničkih slika, ili fotografija, poseban je doživljaj. Isto kao i iznenadni susret, na bilo kojoj ulici u svjetskim metropolama, kada se među stotinama slika koje crtaju i prodaju ulični slikari, čovjeku oko zalijepi samo za jednu sliku, onu sa motivom Starog Mosta.

Dio od svega ovoga, i mirisa i boje, pronađoh ovih dana na slikama mostarca Tarika Dugalića, sa privremenom adresom u Norveškoj.

Ili, kako se to odavno kažu mnogi Mostarci, rasuti širom svijeta:

-Ja mogu otići iz Mostara, ali Mostar nikada ne može iz mene.

(spagos)