S cvijeta na cvijet, u sjećanju

 

Svake godine u proljeće, kad vidim prve pčele kako lete, sjetim se jedne zgode, koja se desila tamo u drugoj polovini osamdesetih godina.

Često bih nedeljom, kad grane proljeće, znao sa ocem otići na Gradsku kod Ljubuškog, gdje su živjela očeva braća i moji prvi rođaci. Obzirom da je bivala nedelja, neradni dan, u nekoj od avlija mojih amidža, mi bi se pojavili malo ranije, a za tili čas bi se na kafi sakupili svi na jednom mjestu, tako da nam je najčepće malo bio jedan ibrik domaće, zalivene kafe, a fildžani bi na okrugloj tacni, bili poredani sve jedan do drugoga. I tada bi počela priča o svemu i svačemu.

I dok smo tako ispijali kafu i pričali, ugledah jednu pčelu kako sleti na šećer u šećerluku. Sjetih u trenutku jednog teksta o pčelama koji sam prethodnih dana čitao u Oslobođenju, i ispričah kako pčele iz košnice, ili ulišta, kako kod nas zvali košnice, izlaze vani tek kad otopli, i to pri temperaturi od 13 stepeni.

I dok je priča nastavljala na temu o pčelama, o proljeću, pogleda me adže Uzeir i reče: “Smajo, ja sam bogami smatrao da si ti pametan čovjek, okle pčela zna da je 13 stepeni!”

Malo se zagledasmo pa nasmijasmo, a jedan sin mu odgovori: “Babo, čit'o Smajo, čit'o!”

Davno bješe: Nema više amidža na Gradskoj, a bogami ni rođaka. Raseliše se širom svijeta, a mnogi od njih i na neki drugi, bolji svijet.

Ilustracija: slike našeg kolege Ahmeta Hukića, sa facebooka, ovih dana: Pčele na raznobojnim cvjetovima

(spagos)

Poraz Zmajeva od Njemačke

 

Rukometaši BiH su pružili fenomenalan otpor Njemačkoj, ali nisu stigli do pozitivnog rezultata

Odlična utakmica našeg nacionalnog tima protiv jedne od najboljih evropskih selekcija

Dvorana: Kulturno-sportski centar Bugojno.

Sudije: Dalibor Jurinović i Marko Mrvica (oba Hrvatska).

Delegat: Josip Posavec (Hrvatska).

Isključenja po minutama: Bosna i Hercegovina (8), Njemačka (8).

Sedmerci: Bosna i Hercegovina 2 (2), Njemačka 3 (2).

Bosna i Hercegovina: B. Burić (11 odbrana), Ahmetašević, Ovčina 4, Perić 6 (2), Herceg 1, S. Burić 1, Delić, Stjepanović 1, Haseljić 2, Terzić 1, Karačić 1, Prce 1, Vranješ 3, Malinović 2, Hamidović, Građan. Selektor: Ivica Obrvan.

Njemačka: Wolff (12 odbrana), Klimpke, Golla 1, Lemke, Wiencek 1, Wiede, Heymann 1, Knorr 1, Weinhold, Weber, Groetzki, Hafner, Schiller 10 (3), Dahmke, Kuhn 5, Kastening 7. Selektor: Alfred Gislason.

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena je danas u Bugojnu od selekcije Njemačke sa 24:26 (15:15), u susretu petog kola kvalifikacija za Evropsko rukometno prvenstvo.

Izabranici selektora Ivice Obrvana odigrali su hrabro svih 60 minuta protiv favorizovanog protivnika, ali nisu uspjeli izbjeći poraz, iako su veći dio utakmice bili potpuno ravnopravan protivnik.

Rukometaši BiH nakon pet kola drže drugo mjesto sa četiri boda, a u posljednjem kolu 2. maja u Grazu gostuju selekciji Austrije.

Austrija slavila u Estoniji.

Šta treba Zmajevima za Euro?

U drugom današnjem meču kvalifikacione naše grupe Austrija je pobijedila Estoniju u gostima rezultatom 27:31 i tako praktično otpisala Estonce iz utrke.

Bosna i Hercegovina je u prvom međusobnom duelu pobijedila Austriju 27:21 te će našim rukometašima u nedjelju u Grazu biti dovoljan i bod za direktan plasman na Euro.

U slučaju poraza u poretku najbolje trećeplasiranih reprezentacija bi imali dva boda te bi se imali čemu nadati. U tom slučaju bi odlučivala gol-razlika.

Dobra stvar je što u dva meča protiv Njemačke nismo doživjeli ubjedljive poraze. Prvi susret smo izgubili 25:21, a drugi 24:26.

Na Evropsko prvenstvo će se plasirati četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije.

(sport)

Kad dođu neke godine

 Pomalo crnjaci, ali šta je tu je, s godinama:

Čovjek kaže: “Moje stare oči nisu što su nekad bile. Jesi li vidio lopticu gdje je otišla?”

Drug mu odgovara:”Jesam, ali se ne sjećam.”

ili: mlađe žene..

ili: hrkanje...

ili: strašilo...

ili: otvoren prozor

-Ja bih savjetovao svim starim osobama da spavaju pored otvorenog prozora!

-Jeste li vi ljekar?

-Ne, nego provalnik!

ili: bilo je još nešto, ali eto, ne mogu se sjetiti?

(spagos)

Povećan broj nosoroga u Nepalu

 

Ekološka organizacija WWF govori o prekretnici. U Nepalu, u Aziji, povećan je broj nosoroga u zadnjih nekoliko godina Ovaj podatak je zabilježen kao uspjeh u zaštiti životinja.

Ugroženi Indijski nosorozi su i dalje ugrožena životinjska vrsta, a u posljednjih nekoliko godina broj im se povećao, posebno od 2015, pa do danas. U četiri nacionalna parka u Nepalu viđena su 752 nosoroiga, a prije šest godina ih je bilo samo 645.

Ovo su novi podaci Uprave za zaštitu prirode u Nepalu. Njihovi uposleni bili su tokom nadzora, jašući na radnim slonovima, pratili ove životinje GPS uređajima, dvogledima i kamerama.

Nekada ih je u nizinama Nepala živjelo na hiljade. Vremenom su ih krivolovci gotovo sve pobili. Kada ih je preostalo samo oko 100, zabranjeno je njihovo ubijanje, čime je učinjeno mnogo za dobrobit svih životinja u Nepalu. Očigledno sa uspjehom!

(stern)

(Novasloboda.ba)

Slikarski velikani u galeriji mostarskog Centra za kulturu

Peđa Milosavljević, Nedeljko Gvozdenović, Mirko Kujačić, Zlatko Prica, Meho Sefić, samo su neki od poznatih bardova slikarstva, čija se djela mogu vidjeti u galeriji Centra za kulturu od 28. aprila do 15. maja.

Riječ je o 30 slika iz zadužbine Neimarević, koju je osamdesetih godina prošlog vijeka u znak sjećanja na svog oca Savu Neimareviću, gradu Mostaru poklonila njegova kćerka Ksenija. Ta zadužbina ukupno broji šezdeset djela poznatih autora s područja Jugoslavije, a ovog puta je pred mostarskom publikom jedan dio tog bogatog fundusa.

Osim radova već pomenutih oajena slikarstva, tu su i djela Nikole Graovca, Branka Filipovića, Gradimira Petrovića, Clare Romano, Milene Barilli i drugih.

Izložbu zajedno organizuju Centar za kulturu Mostar i Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača.

Zbog epidemiološke situacije, ni ovoga puta nije upriličeno svečano otvorenje, a postavka će se moći pogledati i on-line putem.

Sava Neimarević rođen je 1866. u Mostaru, gdje je živio i radio. Bio je istaknuti revolucionar, a krajem 30.ih godina prošlog vijeka nestao je u političkim čistkama, vjeruje se, u ondašnjem SSSR.

(NovaSloboda.ba)

Noć punog mjeseca

 

(prenesena kolumna)

Kao da se savršeno pridržavao policijskog sata: tačno u 5.31 ujutro, kad je svima bilo dopušteno da otvoreno i slobodno izađu pred svoja vrata, stajao je na tamnoplavom nebu. Potpuno okrugao. Svjetlucavo ružičaste boje. Romantično. Atraktivno.

Samo 357.000 (umjesto do 406.000) kilometara udaljen od nas: „Full Pink Supermoon“, „Pun ružičasti supermjesec“. Da.

Namjestio sam buđenje i izašao vani. Na ulicu. Na hladnoću. Na cvrkutanja ptica, u gradu koji se budi. I pogledao ga, začudio se, i zurio u njega.

Sam? Ne, stotine, hiljade fotografskih kamera su hvatale trenutak, a kratko nakon toga snimci su se već nalazili na društvenim mrežama.

Dobri stari mjesec - tako daleko, a opet kod kuće. Jedna fiksna tačka u ovom nesigurnom vremenu.

Naš pratilac na zemlji, i pratilac čovječanstva – uvijek prisutan.

Inače: Vrlo brzo, 26. maja, puni mjesec će nam opet stajatiti vrlo blizu.

I ponovo će zasjati pravo u naša srca. Kladim se?

(express)

Otprilike svakih 14 mjeseci poklapaju se dvije stvari: Mjesec se približava Zemlji na svojoj eliptičnoj orbiti, a ujedno je i pun mjesec. „Super mjesec“, kako se naziva ovaj fenomen.

Pun mjesec će 26. maja bit još veći. Međutim, prividni promjer supermjeseca samo je oko sedam posto veći od prosjeka, a razlika je teško primjetna bez direktne usporedbe.

(spagos)

Odmor za oči: Raj iz ptičije perspektive

 

Ariba, Aruba! More tirkizne boje, svjetucavi bijeli pjesak, ugodna temperatura vode i zraka, oko 28 stepeni i uz sve to, kao naslikani, roza flamingosi, koji štapaju pijeskom, i kroz prozirnu vodu vrebaju na svoj plijen.

Holandsko ostrvo Aruba na Karibiku, pred obalama Venecuele, nija samo u vremenima korone destinacija čežnje.

Ovaj raj, veličine 170 kvadratnih kilometara ima svoju cijenu.

Jedna noć u “Renaisannce Aruba Resort & Casino” košta 280 eura, a dnevni karta 105 eura.

A za tu cijenu čovjek se mora zapitati: Ko koga ovdje posmatra, flamingosi turiste, ili obrnuto?

Iz Evrope do Arube je oko 8300 kilometara, a u pandemiji i bez nje, je skoro nedostižno.

Prijedlog: Ako ništa drugo, odmoriti oči na lijepoj slici!

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Projekat “Pokloni svoj dan za Veležov san”

 

“Pokloni svoj dan za Veležov san” novi je projekat navijača i simpatizera mostarskog Veleža. Projekat je osmišljen i podržan je od mnogih zaljubljenika u mostarsku svetinju, kao i od samog FK Velež Mostar.

Cilj projekta je da vlasnici privatnih djelatnosti pomognu svoj klub na putu ka Evropi, na način što će jednodnevne prihode, ili na neki svoj način odvojiti za Rođene.

U zaista teškim vremenima, kada imamo protivnika na poljima gdje ne bi smjeli imati, moramo stati uz svoje Rođene i pokazati im da ni oni nisu sami u ovoj borbi.

Projekat “Pokloni svoj dan za Veležov san” kreće u petak 30.04.2021. a trajat će sve do 07.05.2021.

U sklopu projekta održat će se basket i tavla turnir, sav prihod od prijava bit će uručen FK Velež Mostar.

Prijeve putem facebook stranice; "Pokloni svoj dan za Veležov san/facebook

https://www.facebook.com/Pokloni-svoj-dan-za-Vele%C5%BEov-san-111055254459285

(NovaSloboda.ba)

Mercedes forever

 

Neke razigrane tehnološke inovacije toliko su lijepe, barem u očima njihovih izumitelja, da nije dovoljno samo jednom ih predstaviti.

Mercedes Vision AVTR, predstavljen prije više od godinu dana na sajmu elektronike CES, sada je ponovo privukaop pažnju na sajmu u Šangaju. Prave Mercedesove inovacije, koje se trenutno pokreću, zapravo su luksuzna klasa EQS, sedmosjed SUV EQB i kompaktni EQA.

Kao vizualnu poslasticu automobilske budućnosti, Daimler se nije želio odreći modela AVTR-a.

Aerodinamični dizajn ukazuje na siluetu budućih električnih automobila i ogleda se u novoj luksuznoj limuzini EQS na baterije. Baterija se u potpunosti može reciklirati, što je osobina koja će biti osnovna za e-mobilitet. Kontrolni elementi futurističkog izgleda unutra, odaju dojam vozila koje misli svojom glavom.

Automobil će se moći voziti čak i bočno. Naravno, to je budući projekat. Ali još uvijek možete samo sanjati, pogotovo jer sadašnjost nije baš ružičasta za Daimler: Jer nedostaju čipovi za visoko opremljene automobile, pa je proizvođač poslao kući zaposlene u tvornicama u Rastatt i Bremen.

Detalji sa slike:

Prozirna krilna vrata: AVTR-u daju bočan izgled, sličan insektima.

Električna energija za mozak automobila: 33 solarna panela integrirana su u stražnji dio automobila. Opskrbljuju energijom lokalne računare i senzore automobila.

Maksimalna pokretljivost: prednjom i zadnjom osovinom može se upravljati odvojeno. Ovaj i gotovo sferični točkovi omogućuju "hodanje rakovim korakom" i mali krug okretanja.

(focus)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Sa stranica stare štampe: Jaka bura u Mostaru, 1893. godine

U listu Bošnjak iz decembra 1893. godine objavljen je zanimljiv tekst o poznatoj mostarskoj buri:

„Veliki vjetar. Kako nam prijatelj iz Mostara piše, bijesnila je ondje u mostarskoj okolici dne 4. o. mj. Jaka bura, koja je i štete nanijela. Megju ostalim piše nam dopisnik i ovo: Dne 4. o.mj. oko podne natovario je Vaso Radulović, trgovački vozar, 5 bačava vina na teretna kola da ih vozi sa Bune u Mostar. Kad je stupio u Mostarsko polje blizu gradske klaonice, vjetar je strašno puhnuo i jednu bačvu vina sa 500 litara s kola oborio, te je odvaljao u Neretvu, koja je ondje udaljena od ceste oko 1000 metara“.

E sad, s vremenske distance od preko 120 godina postavlja se pitanje, zašto je bura oborila s kola i odvaljala u Neretvu samo jednu bačvu, kao i pitanje da li se iza toga krije neki liskaluk ili lopovluk. Ne može se ništa sa sigurnošću reći, ali vijest svakako daje povoda da se razmišlja i malo drugačije. Osim toga, teško je za povjerovati da je bura kotrljala bure s 500 litara vina u dužini od jednog kilometra. Uglavnom, nema ni bačve ni vina.

Mostarska bura je poznata po svojoj snazi, ljutini i bijesu, a Mostaru se uvijek, pored one ozbiljne strane, dočekivala i sa dozom humora, kao i u mnogobrojnim liskalucima, vicevima i pošalicama, ispričanima i zapisanima tokom prethodnih decenija. Kažu inače, da je Mostar grad koji živi humor 365 dana u godini, a često se građani Mostara znaju našaliti i na svoj način, pa je se tako bilo i kada su se zbrajale štete od neke prohujale, olujne bure,

I tako, nakon što je ta bura mostarska vratila učenika iz drugog u prvi razred, priča se kako je nekom komšiji ta ista bura vratila bivšu ženu, od koje se nedavno rastavio.

Čudna je ta mostarska bura, u svakom pogledu.

A bilo je ovako, ako nije bilo drugačije.

Slike: makadamski put Buna – Mostar i bačve vina

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)

Ispunimo Stadion Rođeni!!!

 

postavljanje novih stolica na novosagrađenoj tribini, Nedim

Klikom na link ispod možete kupiti donatorsku kartu, kao i u prostorijama kluba u Cernici!

Pokažimo svima da je fudbal više od igre, a Velež više od fudbala!

P.S. Share je obavezan

https://fkvelez.ba/.../donatorska-karta-fk-velez-fk.../...

(NedimČampara/facebook 20210426)

Obilježavanje 78. godišnjice Bitke za ranjenike na Neretvi i 76. godišnjice pobjede nad fašizmom

 

Udruženje antifašista i boraca NOR-a Jablanica obavještava građane BiH i prijatelje sa prostora nekadašnje nam zajedmničje domovine da ove godine, zbog pogoršane trenutne situacije izazvane koronavirusom, kao i preporuka kriznog štaba, neće biti održana Svečana akademija u povodu godišnjice „Bitke za ranjenike na Neretvi“. U cilju kontinuiteta obilježavanja značajne godišnjice, delegacija SABNOR-a BiH i delegacije Kantonalnih udruženja SABNOR-a BiH uz načelnika opštine Jablanica, položiće cvijeće i odati počast svim borcima koji dadoše živote  u borbi za pobjedu nad fašizmom.

Moderna Evropa leži na temeljima antifašističkih tekovina, antifašističkog opredjeljenja i antifašističkih vrijednosti koje su nastale u antifašističkoj borbi, gdje je Bitka za ranjenike na Neretvi simbol antifašizma i humanosti ne samo u BiH nego i u regionu. Ovo će biti prilika da se u tišini poklonimo i odamo počast svima onima koji dadoše svoje živote za slobodu u borbi protiv fašizma i glasno kažemo „NE“ podjelma, mržnji, fašističkim ideologijama i sl. Tu smo da nastavimo antifašističku borbu na jedan drugi način, protiv sve prisutnijih neofašističkih ideja,  za bolji, ljepši, sigurniji život, kao i ravnopravnost svih naroda i narodnosti na ovim prostorima.

„Nemojmo, drugarice i drugovi, nikada zaboraviti da je tu, u hladnim vodama Neretve, tekla krv sinova i kćeri svih naših naroda i narodnosti. U vatri danonoćnih borbi kovalo se brastvo i jedinstvo, velika tekovina naše oružane borbe i revolucije. Čuvajmo to bratstvo i jedinstvo“ rekao je, između ostalog, Josip Broz Tito u Jablanici 12. novembra 1978. godine prilikom otvaranja Muzeja “Bitka za ranjenike”.

Ove godine se obilježava i 80.godišnjica opštenarodnog antifašističkog ustanka naših naroda i narodnosti, Dan ustanka naroda u BiH. U znak sjećanja, u 11,50 sati, u Neretvu će se spustiti osamdeset karanfila.

Polaganje cvijeća će se održati 8. maja na platou Muzeja „Bitke za ranjenike na Neretvi“ u Jablanici u 12 sati.

Budimo dio Evrope, obilježimo Dan pobjede nad fašizmom i prisjetimo se heroja Neretve u najhumanijoj bitci za ratovanje „Bitka za ranjenike na Neretvi“, porčuju iz Organizacionog odbora ove značajne manifestacije.

(NovaSloboda.ba)

Red Bull Cliff Diving ponovo u Mostaru

 

Red Bull Cliff Diving Svjetsko prvenstvo u svojoj 12. sezoni ponovo dolazi u našu zemlju. Najbolje svjetske skakače i skakačice u vodu na Starom mostu ćemo šesti put gledati 28. augusta.

Prošle godine prvenstvo je usljed situacije u svijetu prvo bilo pomjereno, a zatim i otkazano. Ova godina donosi povratak takmičenja koje oduševljava publiku širom planete, na najatraktivnijim lokacijama.

Po šesti put Red Bull Cliff Diving Svjetsko prvenstvo dolazi u Mostar, gdje će najbolji svjetski skakači u vodu pokazati svoje vještine skakanjem sa Starog mosta s visina i od 27 metara.

Kako navode organizatori, Stari most je tri godine zaredom bio domaćin pretposljednje prvenstvene stanice, presudne točke u kojoj pritisak skakaču može uništiti, ali i napraviti sezonu uspješnom.

U 2019. godini, svoje naslove u Mostaru osigurali su Gary Hunt i Rhiannan Iffland, dok je Constantin Popovici za savršen skok osvojio pet puta po deset bodova. Nakon što je Steven LoBue u 2018. godini propustio postolje, dopustio je britanskom rekorderu Huntu da se vrati u borbu za naslov prvaka, dok je 2017. godine Iffland zamalo izgubila krunu nakon što se povrijedila na zagrijavanju, te tako ispala iz konkurencije.

Ljubitelji skokova u vodu još novih uzbuđenja mogu očekivati u subotu, 28. avgusta, kada se Red Bull Cliff Diving Svjetsko prvenstvo vraća u Mostar, ističu organizatori.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

Do pola izgubljeni raj

 

Sve u životu ima dvije strane. Užasavajuće jasno to se vidi iz pogleda na polovinu jednog brijega u Myanmaru. U sred guste prašume stoji jedan, stotine godina star, budistički tempel. Jedan miran, kao nacrtan svijet. Druga polovina brijega nedostaje. Ona je amputirana. Iskopana bagerom u potrazi za skupocjenim mineralnim kamenom žadom. Umjesto bujnog zelenog života, ovdje se vidu samo sivo-smeđa pustoš.

Foptograf Hkun Lat je ovom fotografijom osvojio nagradu “World Press Photo Awards” u kategoriji čovjekova okolina. Ona svjedoči kako bezobzirno i nepopravljivo čovjek uništava prirodu za vlastite interese

Hpkant je najveći rudnik žada na svijetu. Pohabana priroda u jednoj pohabanoj zemlji: U Myanmaru (Jugoistočna Azija), već duže vremena, ljudi se bore za njihovu slobodu. Vojska je pučem došla na vlast i dopustila da se sada i puca na demonstrante.

Do sada je ubijeno više od 7 hiljada ljudi.

(bams)

(NovaSloboda.ba)

Slijepi putnik?

Da li je žirafa na slikama kidnapovana?

Prebacili su joj vreću preko glave, pa je smjestili u čelični kafez? Na prvi pogled, čini se tako nekako. Ali onda možete vidjeti lišće bagrema kako visi na tegljaču: jeste li gladni? Natpis na gumenom čamcu, govori o zaštiti životinjskih vrsta ...

Kuda ide žirafa?

Čuvari je dovode u jedno zaštićeno područje. Jer, ostrvo na kojem je nekada živjela ova Rothschild žirafa polako nestaje. Voda u jezeru Baringo u Keniji, državi u istočnoj Africi, i dalje raste. Dakle, čamac je nešto poput arke.

Arka sa samo jednom životinjom?

Čuvari ne voze samo jednom. Za razliku od biblijske Nojeve barke, za koju se kaže da su svi preživjeli Potop više od godinu dana, ovdje se radi samo o kratkom prelazu. Trik čuvara za mir žirafe na brodu: ukusno sjeme bagrema.

(sdz)

(NovaSloboda.ba)

Dodijeljeni Oscari: Najbolji film “Nomadland”, glumci McDormand i Hopkins

 

Ovogodišnjeg Oscara za najbolji film dobio je “Nomadland”, najboljom glumicom proglašena je Frances McDormand, koja je igrala u tom filmu, a najboljim glumcem Anthony Hopkins.

Ceremonija, 93. po redu, održana je u Hollywoodu, u Los Angelesu.

Prvi Oscar dobila je Emerald Fennell, za najbolji originalni scenarij za film “Promising Young Woman”. Nagradu u kategoriji za najbolji adaptirani scenarij dobili su Christopher Hampton i Florian Zeller, scenaristi filma “The Father”.

Najbolji strani film bio je danski “Another round”. Oscara za najboljeg sporednog glumca dobio je Daniel Kaluuya, koji je igrao u filmu “Judas and the black messiah”.

Film “Ma Rainey’s Black Bottom” nagrađen je u kategoriji najbolje šminke i frizure , kao i za najbolji kostim, a Oscara je dobila Ann Roth.

Chloé Zhao dobitnica je Oscara za najbolju režiju, za “Nomadland”. Za najbolji zvuk nagradu je dobio film “Sound of metal”. U kategoriji za najbolji kratkometražni igrani film pobijedio je “Two Distant Strangers”.

“If Anything Happens I Love You” Willa McCormacka i Michaela Goviera najbolji je animirani kratkometražni film. “Soul” je bio najbolji u kategoriji za najbolji animirani film.

Oscara u kategoriji za najbolji kratkometražni dokumentarni film dobio je film “Colette”, dok je najbolji dokumentarni bio “My Octopus Teacher”. Najbolje vizuelne efekte imao je film “Tenet”.

Oscara za najbolju žensku ulogu dobila je Yuh-Jung Youn.

Najbolju scenografiju i fotografije imao je film “Mank”, dok je najbolju montažu imao film “Sound of Metal”.

Za najbolju originalnu muziku Oscara je dobio film “Soul”. Najbolja izvorna pjesma je “Fight for you” u izvođenju H.E.R. iz filma “Judas and the Black Messiah”.

(Fena)

Ekipa “Quo Vadis, Aida?” ponosna bez obzira što film nije dobio Oscara

Ni traga razočarenju nema, ovaj film će nadmašiti svoja očekivanja, poručila je bosanskohercegovačka glumica Emina Muftić, koja je igrala u filmu Jasmile Žbanić ”Quo Vadis, Aida?”.

“Ovo je film koji je ukazao na socijalnu nepravdu, ovo je film koji će uticati na tok istorije, na socijalno tretiranje, na političke odluke”, rekla je Muftić novinarima u Narodnom pozorištu u Sarajevu, odakle je glumačka ekipa pratila dodjelu Oscara.

Naglasila je da je sasvim sigurno da je to svjetski važan film u brojnim aspektima.

“Jako je važan za nas, za BiH, za region. Ovo je film otrežnjenja, iskupljenja, film koji svima puno znači, a tek je počeo ispunjavati svoju misiju”. navela je Muftić.

Glumac Izudin Bajrović je istog stava. Ponovio je da je ”Quo Vadis, Aida?” film koji ostaje generacijama.

“Film je već odjeknuo u svijetu, vidjeli su ga mnogi i vidjeće ga još mnogi kroz puno generacija. Nisam siguran da će film koji je dobio Oscara ostati toliko dugo i biti toliko značajan”, kazao je Bajrović. Rekao je da ne treba biti očajan, niti imati osjećaj gorčine ili poraza. Nije razočaran ni glumac Albaj Ukaj, ali kaže da mu je žao.

“Mislim da bi bilo jako bitno da je film dobio Oscara, ali film će još dugo živjeti”, naveo je Ukaj te poručio da je film omaž žrtvama u Srebrenici.

U kategoriji u kojoj se takmičio bh. film, za najbolji strani film, Oscara je dobio film “Another Round” Thomasa Vinterberga. “Another Round” bio je najveća konkurecija filmu Jasmile Žbanić. U istoj kategoriji su bili i filmovi “Better days”, “Collective” i “The Man Who Sold His Skin”.

Film Jasmile Žbanić ”Quo Vadis, Aida?” govori o genocidu u Srebrenici, a premijerno je prikazan u septembru prošle godine, nakon čega je dobio brojna priznanja širom svijeta.

(Fena)

(NovaSloboda.ba)

Černobilska katastrofa, prije 35 godina...

 (tekst i fotografije u prilogu objavljene su na facebook stranici Historijskog arhiva Sarajevo, dana 26. aprila 2021.)

"Černobilska nesreća poznata kao i Černobilska katastrofa je sovjetska nuklearna nesreća koja se 1986. godine zbila u bivšoj Sovjetskoj Ukrajini na sjeveru zemlje, uz samu ukrajinsko-bjelorusku granicu. Dana 26. aprila 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u »Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin« odnosno takozvanoj Černobilskoj nuklearnoj elektrani. Posljedica eksplozije je nalikovala eksploziji nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija učinila štetu na reaktoru koji će potom otpustiti velike količine radioaktivne prašine, otprilike devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u japanskom gradu Hirošimi, no i danas nakon nekoliko desetljeća, ta radioaktivna prašina nije u potpunosti nestala."

Vlasti u SSSR-u u to vrijeme nisu željele odmah objaviti da je došlo do havarije, ali nakon što su u Švedskoj i drugim evropskim zemljama nekoliko dana kasnije otkriveni neobično visoki nivoi radijacije, Sovjetski savez je bio prisiljen sve obznaniti svjetskoj javnosti. Sarajevsko "Oslobođenje" objavilo je vijest o nuklearnoj katastrofi po prvi put tek 30. aprila. U ovom albumu pogledajte kako su naše novine pisale o tome u periodu od 30. aprila do 7. maja 1986.

(Historijski arhiv Sarajevo/20210426)

Tri i po decenija nakon Černobila

Nuklearna energija obećava mnogo: energije u izobilju, čista proizvednja, bez emisije CO2. Zapravo "Game-Changer”, “rezervni igrač" u borbi protiv klimatskih promjena.

Ali, ako i da, možda, kad bi se suzbilo ono što se dogodilo 26. aprila 1986. godine.

Da nismo tada vidjeli, kako se ova nezadrživa sila okreće protiv svih nas. Ubija nas, a da ništa nismo vidjeli ni čuli, niti osjetili. Te da životni prostor čini nenastanjivim - desetinama hiljada godina. Upravo to nam je pokazao Černobil. Šta se događa kada se otvori Pandorina kutija, bilo namjerno, ili nenamjerno?

Najveća katastrofa u istoriji proizvodnje nuklearne energije dogodila se u Sovjetskom Savezu prije 35 godina. Najgori scenario, koji je u početku sovjetsko rukovodstvo prikrivalo. Tek kada su radnici u jednom nuklearnom reaktoru u Švedskoj izmjeri radioaktivno zračenje, prije nego što su započeli svoju smjenu, na Zapadu je postalo jasno šta se to moralo dogoditi u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani, u blizini grada Pripijata.

Uzrok je bio jedan sigurnosni test. Tada je pošlo naopako i po zlu. Krive su bile pogonske pogreške i građevinski nedostaci. Eksplozija je raznijela krov reaktorske hale, a gigantske količine radioaktivnih supstanci ispuštene su u zrak. Vjetar ih nosi po cijeloj Europi.

Mnogi se još sjećaju: Tada djeci u mnogim državama nije bilo dozvoljeno da se igraju vani, mlijeko i salata bili su tabu. Mnoge zemlje nisu dobile upozorenje, a tamo gdje se nešto ipak saznalo, ljudi su bili na oprezu. Ipak, povećan je broj novorođene djece, rođene godinu dana kasnije, sa smetnjama u razvoju.

Do danas su divlje gljive, posebno u južnoj Njemačkoj, još uvijek zagađene radioaktivnošću. Zagađene su i divlje svinje koje ih jedu, izvještava Bavarska lovačka asocijacija.

Danas su ostaci reaktora u Černobilu skriveni ispod sarkofaga od čelika i betona. To bi trebalo da radioaktivnost zadrži unutra. Koliko je to moguće. U Ukrajini su mnogi heroji, koji su spriječili da se dogode i gore stvari (ubacivanjem grafita s krova nuklearke, izgradnjom zaštitnog pokrivača ispod reaktora, ili izgradnjom oklopa iznad reaktora) umrli od posljedica zračenja . Drugi su preživjeli, ali su kasnije primali male penzije i nikakvu medicinsku podršku. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Agenciji za atomsku energiju IAEA, "samo"je 50 ljudi umrlo od posljedica akutne bolesti zračenja. Ali u tri najviše pogođene zemlje (Ukrajina, Rusija, Bjelorusija) zabilježeno je oko 9.000 dodatnih slučajeva fatalnog karcinoma i leukemije zbog povećane izloženosti zračenju. Za cijelu Europu očekuje se još 16.000 dodatnih karcinoma štitnjače i 25.000 drugih dodatnih karcinoma, sve do 2065. godine.

Da li se u Ukrajini naučilo da je bolje ponovo ne otvarati Pandorinu kutiju. „Ne“, kaže Oleksandra Zaika, stručnjak za energetsku politiku ukrajinske organizacije za zaštitu prirode Ecoaction: „Uprkos strašnim posljedicama, ukrajinska vlada ponovo govori o potrebi izgradnje novih nuklearnih reaktora. Pozivamo čitav svijet da izvuče pouke iz katastrofe Černobila."

Katastrofa u Fukushimi

Černobilska katastrofa se dugo smatrala katastrofom koja se mogla dogoditi iza “željezne zavjese”.

11. marta 2011. godine pokazao je da je riječ o zabludi: Japan je tada bio pogođen najgorim zemljotresom u svojoj istoriji - 9,0 stepeni po Richteru. Život je izgubilo 15.900 ljudi.

Prirodna sila je dovela do velike nesreće u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi. 160 hiljada stanovnika je mora pobjeći iz područja u blizine elektrane. Černobil se ponovio – i to u tehnički visoko razvijenom Japanu. Rizici nuklearne energije, pokazalo se, ne mogu se sigurno kontrolisati čak ni u industrijski visoko razvijenim zemljama”. U prefekturi Fukušima, desetine hiljada još uvijek se mogu vratiti u svoje domove, u velikom području oko elektrane, koje je dalje zatvoreno, a preko 20 miliona tona radioaktivno kontaminiranog otpada još uvjek treba odložiti.

Ipak, postoje stručnjaci koji i dalje podržavaju nuklearnu energiju. Takozvane mini elektrane (SMR) trebale bi opasnosti učiniti kontrolisanim, i kako najavljuju, u Velikoj Britaniji, na primjer, od 2030. godine bi već trebale biti uključene na električnu mrežu.

Male nuklearne elektrane postoje već duže vrijeme, na primjer na podmornicama.

Suština koncepta je poznata već desetljećima, ali nigdje se nije mogla probiti, dijelom i zato što nije uspjela riješiti presudno pitanje: I dalje postoji opasnost, još uvijek postoji nuklearni otpad!"

Pri tome mnogi nuklearnu energiju ne smatraju nikakvim sredstvom za borbu protiv klimatskih promjena.

Jer, to je, i ostat će, čak i sa novim konceptima, tehnologija koja nije razrađeena do kraja.

(express)

Smail Špago

(NovaSloboda)

Velež u igri za titulu

 

Rođeni pobjedom protiv Krupe došli na bod zaostatka u odnosu na Sarajevo.

Kupljeno 2727 donatorskih karata.

Premijer liga

Velež - Krupa 2:1 (1:0)

Stadion: Rođeni.

Gledalaca: 2727, sa kupljenom virtuelnom kartom

Sudija: Njegomirović Aleksandar (Prnjavor).

Žuti kartoni: Zeljković, Ćosić, Radovac, Osmić (Velež), Muminović, Jović, Ćivić, Karišik, Nikolić (Krupa).

Crveni karton: Osmić (Velež).

Strijelci: 1:0 - Brandao (23), 2:0 - Radovac (51), 3:0 - Dujaković (53p).

Velež: Bogdanović; Ćosić (73. Radović), Zeljković, Zvonić, Dario; Pršeš (60. Osmić), Radovac, Ovčina; Brandao, Anđušić (81. Chesmedjiev), Georgijević (74. Behram). Trener: Feđa Dudić.

Krupa: Kolak, Karišik, Redžić, Pavlović, Dujaković (82. Aćimović), Jović (72. Erak), Palić, Muminović (86. Nikolić), Ćivić, Vukmanović, Mandić. Trener: Vladimir Ilić.

Fudbaleri mostarskog Veleža su u 27. kolu m:tel Premijer lige Bosne i Hercegovine na stadionu Rođeni pobijedili ekipu Krupe rezultatom 2:1 i tako se sada i ''zvanično'' uključili u borbu za titulu prvaka naše zemlje.

Prva je zaprijetila Krupa već u šestoj minuti kada je Mandić izašao sam Bogdanovića koji je zaustavio njegov udarac da bi deset minuta kasnije Karišik oborio Zeljkovića, ali Njegomirović nije pokazao na bijelu tačku. U 23. minuti Velež je poveo. Pršeš je izveo korner sa lijeve strane, a Brandao je sjajno uhvatio volej i matirao Kolaka za vodstvo domaćih.

Pet minuta kasnije Dujaković je iskosa šutirao pored gola Bogdanovića, te je tako propala dobra šansa da gosti izjednače rezultat na stadionu Rođeni. Uslijedio je period bez uzbuđenja u Mostaru, a posljednju priliku smo vidjeli u 47. minuti susreta kada je Radovac sjajnim driblingom izbacio jednog igrača Krupe i šutirao lijevom nogom, ali preko gola, te je na poluvremenu ostalo 1:0.

Rođeni su udvostručili prednost u 51. minuti susreta i to preko Samira Radovca koji je pogodio nakon asistencije Dejana Georgijevića da bi već u sljedećem napadu dosuđen jedanaesterac za Krupu. Siguran realizator najstrožije kazne bio je Dujaković koji je tako pogodio za smanjenje rezultata domaćeg tima. Uslijedio je nakon toga bolji period igre sastava Krupe.

Pokušavali su redom Dujaković, Mandić i Vukmanović, bile su to više nego dobre prilike za gostujuće fudbalere, ali pogotka nije bilo, te je ostalo 2:1. U 70. minuti susreta Radovac je ubacio za Ovčinu koji je pokušao lobovati Kolaka, a njegov pokušaj je sa gol linije izbacio Karišik da bi sedam minuta kasnije drugi žuti odnosno crveni karton dobio rezervista Melvin Osmić.

Do kraja susreta Krupa je pokušavala doći do pogotka koji bi im donio izjednačenje rezultata, ali u tome nisu uspjeli, te je trijumf otišao na stranu Veleža koji u sljedećem kolu na istom ovom stadionu dočekuje banjalučki Borac, a Krupa je s druge strane domaćin ekipi Mladosti.

(sport)

Prodato 2727 donatorskih karata

Velež je prije pet dana u prodaju pustio donatorske karte za utakmicu 27. kola m:tel Premijer lige Bosne i Hercegovine u kojoj se sastaju sa Krupom.

Mostarski klub je sinoć objavio da su njegovi vjerni navijači kupili 2727 donatorskih karata za utakmicu 27. kola m:tel Premijer lige BiH.

Tako su Rođeni od donatorskih ulaznica za meč sa Krupom zaradili 13.635 KM

“Ovom prilikom se iskreno zahvaljujemo svima koji su na ovaj način podržali voljeni Klub. Hvala Rođeni”, poručili su iz Veleža.

(fkvelež)