Mirisi Mostara

Ma, u Mostaru sunce svugdje isto miriše...

ne znam, ja svugdje osjetim taj miris,

je li to nebo, zrak, sunce, je li se sve pomiješalo

u opojnu mješavinu ugodnog uzdaha, ne znam...

ali, samo stanite, bilo gdje,

zatvorite oči i udahnite, duboko...

osjećat ćete se prelijepo...

kao da vam taj uzdah treba da nastavite dalje,

i osjetit ćete to.

Prođete kroz Luku, osjetite miris jutarnje kafe,

Donjom Mahalom udišete miris Neretve,

Cernicom se u maju širi miris tek procvale lipe.

Prošetajte Carinom, kroz sokake...

tek splakane avlije i tek ispečeni hljeb

mame vas da provirite kroz poluotškrinuta vrata.

Stare ćaršije traže da ih se sjetiš, da ih posjetiš,

da udahneš i da ispuniš dušu.

Zađi malo iza Huma,

pratit će te miris bagrema i tilovine,

koračajući prema Ilićima i Cimu

obavije te miris tek prekopanih bašta i zasađenih sofa.

Silazeći niz padine Bijelog Brijega,

razaznaješ miris smrčeve smole,

tako tajanstven i nestvaran.

Musalom se širi miris sunca,

Bjelušine, Šehovina i Mazoljice mirišu kaduljom,

tamo uvijek znaš šta će koja avlija ručati,

dolmu, kalju, prasu...

A tek Rudnik, Zalik, Stari grad...

Kad zapuše sjeverac,

u Hercegovinu nam donosi miris bosanskog snijega.

Ako želiš osjetiti Mostar, osjetit ćeš ga...

samo treba znati upijati

sve ono što ti nudi.

(Emica/facebook/20211215)