U Mostaru je održana promocija monografije “Mostar muzej sjećanja” i izložba starih fotografija 1880.-1980. O knjizi su govorili akademik Josip Muselimović, autori Branimir Martinac i Faruk Ćupina i gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić.
(NovaSloboda.ba)
Knjiga nad knjigama o Mostaru
(tekst koji slijedi objavljen je na portalu dnevno.ba dana 11.11. 2021. godine, autor je Ivan Anđelić)
Svako urbano malo ili veće mjesto, ima svoje zaljubljenike, koji kroz knjigu nastoje ostaviti za pokoljenja sjećanje na svoj zavičaj. Pojavljuje se mnoštvo raznih formi, kroz koje svaki od autora želi predstaviti svoje mjesto onako kako ga on vidi kroz vrijeme i ljude.
Autori Branimir Martinac i Faruk Ćupina su nakon dugogodišnjeg rada prikupljanja građe, objavili antologiju starih fotografija Mostara u razdoblju od 1880 – 1980., pod naslovom Mostar, muzej sjećanja. Na prvi pogled ništa specijalno, pa ima svako mjesto slično samo što je razlika koliko arhivskih vrela je korišteno.
Nevjerojatna koncepcija
Međutim, u ovom slučaju upravo se radi o specijalnom izdanju nevjerojatne koncepcije, sistematike i što je najznačajnije u ovom, a u budućnosti još više, objektivno ne nametljivo bez želje da se išta prenaglasi, a u isto vrijeme da se nešto značajno ne ispusti.
Autori nisu mnogo unijeli teksta izuzev pristupne besjede ostavivši čitatelju – gledatelju na preko 500 fotografija viđenje Mostara u svom rastu i razvoju, kako su ga kroz vizir svojih kamera vidjeli mostarski fotografi Josip i Anton Zimolo, Tošo Dabac, Ćiril-Ćiro Raič, Ferdo Milićević, Dragan Pezelj, František Topič, Stjepan Tomlinović, Franz Laforest, Keith Chester, Milan Majerski, Karlo Drago Miletić, Cesar Vlajo i Stojan Stole Lasić.
Vrijedno je istaći da su autori svaku fotografiju opremili podacima o mjestu, godinu snimanja, značajnim i običnim osobama koje prikazuju. Ponekad neka fotografija ima čitav mali tekst sa željom da budućim generacijama za 10 ili 50 godina primakne kontekst vremena i ostavi ime i prezime osobe koja se na njoj nalazi. Trebalo je autorima golem napor da prikupe i prirede sve te podatke o fotografijama, a posebno izaberu one koje će objaviti iz ogromnog fondusa građe.
Upravo zbog ovoga i dobro izabranih reprezentativnih fotografija knjiga dobiva neuobičajenu vrijednost u ulozi dragocjenosti svjedočenja baštine Mostara. Ostaje mi nejasno kako su privolili ili platili brojne autore najstarije, srednje i suvremene generacije ili njihove potomke da im ustupe autorska prava objavljivanja.
Ovu sagu o Mostaru kroz fotografije ne može se ispričati, niti opisati jer svaka, ama baš svaka, gledatelju nudi bezbroj doživljaja i detalja koje svatko doživljava na svoj način. Pisani tekst se može tumačiti na više načina, a fotografija nudi doživljaj na stotine mogućnosti.
Posebnost knjige
E pa u čemu je posebnost ove knjige? Najprije ona prikazuje Mostar kroz čitavo jedno stoljeće, sustavno otvarajući oči na sam grad, na ljude, događaje, društvena i državna uređenja, umjetnost, glazbu, sport pa konačno i one koji su bili vlast u lokalnom i širem okruženju.
Kroz stoljeće fotografija Mostara on se vidi potpuno jasno i jedinstveno u svojoj kakofoniji različitosti i sličnosti njegovih žitelja bez obzira što je pripadao brojnim državama i administrativnim uređenjima. Samo pažljivi promatrač vidi sustave, ali uvijek ispod stoji vječiti Mostar.
Autori su selekcijom fotografija države i njihova uređenja stavili u drugi plan, a Mostar kome je posvećena knjiga je uvijek ispred. Prirodno u nizu fotografija kao i događaja pojavljuju se značajne osobe iz vrha vlasti poput velikog cara Franje Josipa, prestolonasljednika Franca Ferdinanda, ministra Spahe iz kraljevske vlade Jugoslavije, Đemala Bijedića, Josipa Broza Tita i dr. Knjiga nudi pregled izgradnje mostova, svih značajnih javnih objekata, ona ravnopravno tretira Zrinski i Velež u sportu, razvoj amaterske glazbe kulturno umjetničkih društava do Simfonijskog mostarskog orkestra, razvoj zdravstva i bolničkih kapaciteta.
Naročito pregledno prati pregled obrta i pojavu prvih industrija do nezamislivo visoke tehnologije razvojnih proizvodnji Sokola, Aluminijskog kombinata, Pamučne industrije Vrapčića, proizvodnje vina u podrumima Kovačina do velikog HEPOK-a. Svi ugostiteljsko turistički objekti koji su iole značajniji imaju svoju fotografiju, poput kavana, gostionica i restorana. Ljudi u njima su predstavljeni kao da ih danas gledamo.
Izbjegli fotografije ratova
Autori su iz ljubavi prema Mostaru izbjegli fotografije ratova i pustošenja Mostara ne želeći prikazati zlo koje se u srazu velikih svjetskih ratnih događaja harali kuglom zemaljskom sa željom da čitatelja – gledatelja poštede trauma koje u sebi nose stariji iz posljednja dva velika rata. Iz knjige vidimo rast društvenog standarda i siromaštvo na početku prikazanog razdoblja.
Mostar je uvijek koračao naprijed i on značajem i kreativnošću svih nastavlja umjetnički, gospodarski i sportski život i predstavlja više od broja svojih žitelja, on je središte Hercegovine bilo to Austrougarsko ili Daytonsko povijesno razdoblje. Knjiga to zorno prikazuje i snagom viđenog na fotografiji ističe. Iz svog impresuma na kojem su ispisana imena osoba poput jednog od autora Faruka Ćupine te suradnika Gorana Matovića, Samira Kamenjaša, Hadžere Šikalo, Ranke Mutevelić te sjajnih fotografa, koje smo već pobrojali, govore o Mostaru kakav zamišljamo i želimo. Po njoj Mostar je mjesto svih i fotografije govore više nego puste poruke aktualnih političara i čini se da ona navješćuje novo doba u životu ovog prelijepog grada.
Ona je namijenjena Mostarcima koji od ranije žive u njemu sa nostalgijom posljednjih 100 godina, mostarcima koji su stjecajem ratnih okolnosti otišli u daleki svijet i njihovim potomcima priča sagu o svom ili njihovom mjestu rođenja, onima koji su u njega doselili u posljednjih 30 godina, a nije ih mali broj i koji malo znaju o njemu, njegovom značaju i kulturi i koji se počesto ponašaju ko slonovi u staklenoj bašti.
Oni bi trebali obvezno pregledati ovu knjigu iz koje će naučiti kako živjeti u njemu i čekati vrijeme da ih stvarni mostarci konačno usvoje kao građane sa punim kapacitetom poštovanja. Nisam mostarac, niti to mogu biti i sam sām jedan od onih koji uporno 25 godina tragam za ključnim kodom razumijevanja Mostara. Oni će mi to možda reći, ali iako to ne učine nisu oni krivi što mnogi ovdje, pa i u svijetu ne mogu razumjeti tajnu življenja na ovom prostoru.
Knjigu toplo preporučujem svima, jer će se obogatiti znanjem o svom mjestu življenja i možda pronaći dodatnu nijansu zadovoljstva da im je pružena šansa da ovdje žive i oslobode sve svoje kreativne potencijale.
Autorima i čitavom timu osoba koji su priredili i stavili svima na uvid dio istine o Mostaru iskrene čestitke jer su znali razlučiti bitno od nebitnog, te na taj način ostaviti blistav trag svog uvjerenja i ljubavi prema gradu koji zaslužuje ne samo našu pažnju. Ovaj tekst sadrži samo fotografiju naslovnice ove impozantne knjige od 492 stranice bez ijedne iz njenog uveza da bi znatiželjnika prozvao da zaviri u njeno ukoričenje i siguran sam da će je svatko pregledati najmanje dva puta kao i ja.
Grafička izvedba
Na kraju je logično napisati o likovno grafičkoj izvedbi. Svaka knjiga je malo umjetničko djelo koje se sastoji od sadržine koju tretira i forme izražene kroz likovno grafički izraz.
Ova dva segmenta se moraju međusobno dopunjavati, da bi knjiga imala cjelovit dojam. Mnogi veliki slikari su opremali knjige koje su vremenom postale značajnije po likovnoj obradi nego sami tekst sadržaja. Kao nakladnik sam se družio sa mnogim likovnjacima značajnim za oblikovanje knjiga pa sam od njih naučio ponešto da bi mogao prepoznati ljepotu likovno grafičkog knjiškog izraza.
Ova knjiga ima izuzetnu formu i pored toga što je zbog obilja građe velika i teška. Sama naslovnica je jednostavna bez nepotrebnih kitnjastih elemenata, a slova dobro odabrana, optimalne veličine inkrustrirana srebrom što joj daje uzvišen dojam skoro pa obrednik, htijući na početku najaviti ozbiljnost teme koju njeguje. U unutrašnjosti sve fotografije su date u centru stranica sa potpunom bjelinom kao okvirom, želeći usredotočiti pogled na strukturu i poruku fotografije. Pristupne besjede su prevedene na engleski za inozemne čitatelje. U impresumu grafičko likovno oblikovanje potpisuju Samir Kamenjaš, Gordan Zovko, Đorđe Nježić.
S obzirom na ukupan dojam čini mi se da ova knjiga putuje prema jednoj od prestižnih knjižnih nagrada na sajmovima knjiga, poput kultne knjige „Hercegovina zemlja vina“ za koju je Bra
(dnevni.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen