Pupavac, ptica godine

 

Odvažnim manevrom leta, ovaj pupavac (Upupa epops) hrani svoje mlade u šupljini drveta. Karakteristična perjanica čini pticu selicu nezamjenjivom.

Njemački savez za zaštitu prirode ga je pupavca proglasio pticom godine 2022.

U dječjoj pjesmi "Ptičja svadba" pupavac dovodi "mladu sa saksijom".

Možda joj to nije bilo bašdrago: ženke i mladi pupavci mogu izlučivati sekret jakog mirisa - otuda i izraz »smrdi kao pupavac«.

Uz temu:

Pupavac (Upupa epops) je šarena ptica koja živi na širokom području Evrope, Azije i Afrike, poznata po svojoj karakterističnoj ukrasnoj kruni. Jedini je živi predstavnik familije Upupidae. Jedna ostrvska vrsta - džinovski pupavac sa ostrva Sveta Helena je izumrla, dok se pupavac sa Madagaskara ponekad izdvaja u posebnu vrstu. Naš naziv "pupavac", kao i engleski "hoopoe" i latinski "upupa" su onomatopejski nazivi.

Pupavac je najpoznatiji po svojoj karakterističnoj ukrasnoj kruni koju nose oba pola. Obojen je smeđe-narandžastom bojom sa crno-bijelim prugama po leđima i krilima nalik zebrinim, koje se uklapaju u pozadinu, kada ga posmatrate iz daljine.

Srednje je veličine, 25-32 cm dužine, sa rasponom krila 44-48 cm i težinom od 46-89 g. To je krajnje posebna ptica sa dugim, tankim i zašiljenim kljunom koji je crn sa sivosmeđom osnovom. Pojačana mišićavost glave omogućava otvorenost kljuna prilikom bušenja tla. Pupavac ima široka i zaobljena krila sposobna za jak let. Krila su veća kod severne populacije selica. Imaju osoben talasast let, poput leta velikog leptira, omogućen poluzatvorenim krilima pri kraju svakog zamaha ili kratkog niza zamaha.

Cvrkut pupavaca je trosložan "up-up-up" na osnovu čega je ptica i dobila ime. Drugi zvukovi koje pupavac proizvodi su škripavo graktanje i zviždanje. Šištajući zvuk proizvode ženke tokom ležanja na jajima kada ih hrane mužjaci.

Pupavci se često sunčaju šireći krila i rep i zabacujući glavu. Takođe su skloni valjanju u prašini ili pjesku.

Ishrana im se sastoji od insekata, ali hvataju i sitne gmizavce i žabe kao i sjemenke i voće. Samostalno tragaju za hranom po tlu. Ponekad love u letu u potjeri za rojevima insekata kada ih njihova snažna krila čine brzim i okretnim. Češće pak obilaze otvorena područja zastajući da bi zabili kljun u tlo. Larve insekata i podzemne zrikavce otkrivaju kljunom a zatim iz izvlače kljunom ili iskopavaju snažnim kandžama. Insekte love i na površini tražeći ih kljunom po gomili lišća, podižući kamenje ili otkidajući koru drveća. Uobičajeni jelovnik sastoji se od cvrčaka, skakavaca, raznih tvrdokrilaca, uholaža, cikada, stjenica i mrava. Krupniji plijen udaraju o zemlju, ili o kamen, kako bi ih ubili ili uklonili nesvarljive delove poput krila i nogu.

Pupavci su osobene ptice i zauzimaju posebno mjesto u narodnom predanju i kulturi ljudi u većem dijelu područja gdje žive. Tome je pridonjela i njihova osobina da se često gnijezde u blizini ljudi.

U Drevnom Egiptu smatrani su svetim a u Persiji simbolom čednosti.U Islamu je zabranjeno ubijati ovu životinju, zabrana je došla od Božijeg poslanika Muhammeda sallalahu alejhi we seleme. U Bibliji su navedeni među životinjama koje su neukusne i ne bi trebale da se jedu. U većem dijelu Evrope smatrani su lopovima a u Skandinaviji predznacima rata. U estonskoj tradiciji snažno su povezani sa smrću i podzemnim svijetom, a njihova pjesma smatrala se zloslutnom. U Egiptu su naslikani na zidovima grobnica i hramova.

Ishrana pupavaca sastoji se od mnogih insekata štetočina za usjeve npr. četnih prelaca. Zbog toga su zakonom zaštićeni u mnogim zemljama.

(spiegel)

(NovaSloboda)

O ptici Hudhud...

Hudhud je veoma čudna i neobična ptica. U našem jeziku se za ovu pticu nerijetko upotrebljava i naziv pupavac.

Pupavac, ili hudhud je malena ptica interesantnog izgleda, a još intereantnijeg ponašanja. Na glavi hudhuda se nalazi krijesta koju spušta i podiže, ovisno o situaciji: da li je zadovoljan, da li vreba opasnost i slično.

Noge su mu malene i teške, a na njima se naročito ističu upečatljive pandže.

Iako većina ptica leti, a tlo koristi za odmor i za prehranu, hudhud radi upravo suprotno.Premda su mu data krila on, kao u inat drugima, uglavnom hoda. Štaviše, tako je brz da svoj plijen doslovno “ganja”, što je veoma čudno, jer ima izuzetno kratke noge.

Većina ptica savija gnijezda, uglavnom u krošnjama drveća. Time svoje potomke štite od grabežljivaca, a i same prebivaju na mjestu s kojega mogu lakše posmatrati okolinu. Hudhud, radi upravo suprotno. On skoro da uopće ne savija gnijezda, kao da ga to ne interesira. Kada baš mora, hudhud gnijezdo pravi u već gotovim, korištenim, dupljama drveta ili rupama u stijenama, ne pridajući puno pozornosti izgledu samog gnijezda. Kada neka ptica grabljivica krene napasti hudhuda, on, kao da ga baš briga, jednostavno legne na zemlju, ispruži krila i noge, kljun skroz prema gore podigne i tako ostane ležati. Kao da veli:“Ma evo, ubij me, šta je?” To je veoma neobično, jer svako od nas, kako ljudi tako i životinje, kada je ugrožen slijedi instikt za preživljavanje kojim nastoji otjerati opasnost koja mu izravno ili neizravno prijeti. Ali, hudhud je kao što smo već i rekli, posebna ptica. Ono što je najinteresantnije, ova njegova metoda je veoma djelotvorna, jer mu to ponašanje najčešće i spasi život.

Hudhud ima veoma lijep glas i pjeva melodijom velike ugodnosti.Rijetko se viđa u jatu. Uglavnom je sâm, hoda zemljom umjesto da leti, trči za crvima, i, uprkos tome da nema pošteno ni doma, ni druge, on – pjeva!Ipak, pokadkad se može vidjeti kako leti sa svojom drugom (ženkom), non-stop uz nju. Pjesmom joj ašk (ljubav) svoj iskazuje. Hudhud ima sposobnost da prepozna, čak sa velikih nebeskih visina, mjesta na kojima se nalazi voda, pa svojim kljunom udara od tlo pod kojim se nalazi voda kako bi ga označio.

U islamu, ova neobična ptica se spominje u časnom Kur'anu, u suri An-Naml (Mravi), gdje se kaže da je, u prenesenom značenju, hudhud djelovao kao mali pomoćnik poslanika Sulejmana a.s., donosći vijesti o mjestima gdje nije bilo vjere i čineći davu (širenje vjere). Postoji i vjerodostojan hadis u kojem se zabranjuje ubijanje ove, uistinu, neobične ptice.

Hasan Kafija Pruščak

Hasan Kjafija Pruščak - O ptici HUDHUD (hkp.edu.ba)

Hasan Kafija Pruščak (Prusac, 1544 – Prusac, 9. oktobra 1615) bio je bošnjački filozof, teolog, biograf i historičar. Puno ime mu je bilo: Hasan Kafi bin Turhan bin Davud bin Jakub ez-Zibi el-Akhisari el-Bosnevi. Kafija je njegovo književno ime, dok ez-Zibi (lokalitet u neposrednoj blizini današnjeg Bugojna), el-Akhisari (Pruščak) i el-Bosnevi (Bošnjak) predstavljaju oznake njegove zavičajne i etničke pripadnosti.

Rođen je 1544. u Pruscu, nedaleko od Donjeg Vakufa. Studirao je u Istanbulu punih 9 godina, a 1583. imenovan je za kadiju prusačkog kadiluka. Napisao je najmanje 17 djela iz različitih oblasti i disciplina.

(spagos)