(građevina o kojoj se malo zna)
Lokacija
Pristup objektu Karađoz-begovog hamama u Blagaju kraj Mostara je sa jugoistočnog odvojka puta Mostar-Blagaj prema Karađoz-begovom mostu na rijeci Buni. Objekat je smješten uz samu rijeku Bunu, 20-ak m sjeveroistočno od Karađoz-begovog mosta, (po izvornom spisu, vjerovatno kasnije nazvan Lehin most). Nalazi se na lokaciji koju obuhvata k.č. 1345, broj zk. uloška 1053, posjedovni list broj 633, k.o. Blagaj, općina Mostar – Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine.
Pristup objektu je sa zapadne strane. Podužna osovina objekta je u pravcu istok-zapad, paralelno sa rijekom Bunom.
Historijski podaci
Pod vođstvom Ahmed-vojvode osmanska vojska je zauzela Blagaj poslije 3. juna 1466. godine (Šabanović, 1982, 44). U isto vrijeme osvojena je sjeverna Hercegovina.
Zauzimajući Blagaj, Osmanlije nisu zatekle veće i jače podgrađe. U popisu iz 1477. godine o njemu se govori kao o selu sa nekoliko kuća u kojem je smještena posada. Podgrađe je tad naseljavalo šest domaćinstava, odnosno tridesetak stanovnika. Kako je stari grad izgubio stratešku važnost, broj se stanovnika u podgrađu povećavao, tako da u 17. stoljeću Blagaj ima 170 kuća. Prolazeći kroz Blagaj 1664. godine, Evlija Čelebija zatiče pet mahala sa 450 kuća (Čelebija, 1996, 459). Godine 1737. izvršena je ćefilema (jamčenje) u četiri blagajske mahale. Tom prilikom upisano je 136 muškaraca sposobnih za rat, od kojih je 14 krišćana. Pretpostavlja se da je te mahale nastanjivalo 130 domaćinstava sa približno 650 stanovnika.
Novo naselje Blagaja nastalo je uz tri vodena toka: uz Suhi potok u Harmanu, uz Suhi potok u Galičićima, te uz koridor rijeke Bune, odnosno saobraćajnice iznad njega. Kako je još Čelebija zamijetio, formirano je pet mahala: Carska, Hasan-agina ili Donja mahala, Dol, Bunsko i Galičići, dok su posebno vođene mahale Podgrađe, Kosor i Tvrđava, kao zasebna teritorijalna jedinica (Hasandedić, 1997, 15).
U središnjem dijelu naselja, u Carskoj mahali, nastala je čaršija, trgovačko-zanatski centar naselja. U istoj mahali, uz obale rijeke Bune, podignut je krajem 16. stoljeća hamam.
Na razvoj arhitekture utjecao je i religiozni osjećaj. Muslimani su dužni, pored svakodnevnog obrednog pranja (abdest), da najmanje jednom sedmično operu i cijelo tijelo. Za te potrebe grade se po svim muslimanskim domovima kućne banjice, a po gotovo svim naseljima javna kupatila ili hamami. Hamami su u Bosni i Hercegovini građeni kao javne zadužbine vakifa; njihova upotreba, način upravljanja sa njima i sa prihodima koji budu stečeni upotrebom hamama utvrđivani su vakufnamom ili zakladnicom.
Karađoz-begov hamam u Blagaju je sagrađen krajem 16. stoljeća, nešto iza 1578. godine, iz sredstava Karađoz-begovog vakufa. Po svom tlocrtnom rješenju, pripadao je dvostrukim (čifte-hamami) hamamima. Napušten je poslije kuge koja je ovim prostorima harala 1814. godine (H. Kreševljaković, Banje u BiH, str. 101).
Kao svi vakufski objekti i hamami su se svake godine izdavali pod kiriju javnim nadmetanjem. Svaki hamamdžija je imao svoj namještaj, dok je vakuf bio dužan vršiti sve popravke.
Osoblje u hamamu su činili hamamdžija (upravnik hamama i blagajnik), peštemaljdžija (osoba koja se je brinula o stvarima potrebnim za kupanje), tallak (osoba čiji je glavni posao bio masiranje, ali i kupanje i otiranje posjetilaca ako su oni to tražili), ćulhandžija (ložač u hamamu) i kahvedžija (osoba koja je pravila kahvu i pripremala nargile).
Podaci o vakifu Zaimu hadži Mehmed Karađoz-begu
Zaim hadži Mehmed-beg je rodom iz Bijelog Polja, 12 km sjeverno od Mostara. U Mostaru je poznat kao Karađoz-beg. Iz njegove vakufname saznajemo da je imao tri sina, a iz natpisa na džamiji da je bio brat velikog vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše koji je upravljao Hercegovinom od 1549. do 1574. godine. Karađoz-beg je umro u Mostaru oko 1564. godine gdje je i sahranjen u haremu svoje zadužbine, Karađoz-begove džamije.
Karađoz-beg predstavlja najvećeg dobrotvora ne samo Mostara već i Hercegovine. U svojoj zadužbini je ostavio: džamiju, medresu, mekteb, imaret, musafirhanu i han u Mostaru; most, mekteb i han u Konjicu; mekteb i han u Potocima kod Mostara; most na Buni, dva mosta na Lištici; i han u Čičevu. Iz sredstava ovog vakufa sagrađen je kasnije i jedan hamam u Blagaju kod Mostara.
Za izdržavanje svojih zadužbina Karađoz-beg je ostavio i 42 dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana (kožara) blizu imareta, 14 mlinica i 4 stupe (selo Kešpolje i izvor Bune), nešto zemlje i 300.000 osmanskih dirhema (H. Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, 2000, str. 13-14).
Izvor : Zavod za zaštitu kulturnih i nacionalnih spomenika Mostar
Snimci:Emica Redžić Muftić
(Emica/cidom/20211206)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen