Kažu da je direktor jedne od velikih firmi preživio 11. septembar jer je sina prvi put otpratio u vrtić.
Neki čovjek je živ jer je duže stajao u redu na stanici.
Neka žena je zakasnila na posao jer joj budilnik nije zvonio.
Netko je zakasnio jer je ostao zaglavljen u gužvi na autocesti u New Jerseyju.
Nekome je konobar slučajno prolio kafu po košulji prije nego što je otišao.
Nekome nije upalio auto.
Nekoga je zaustavila beba.
Drugi nije mogao uhvatiti taksi.
Posebnu pažnju posvećujem ženi koju je na putu do posla nažuljala cipela i morala se zaustaviti u apoteci da kupiti flastere. Zato danas uživa u životu i unucima!
Kad se dogode svi naši mali krajevi svijeta i ja se naživciram jer moram odgoditi nešto ili negdje ne uspijem stići.
Sljedeći put kad pomislite da je dan počeo tragično jer se djeca polako oblače, ne možete pronaći ključeve od automobila, ili vam je pobjegao autobus, nemojte izgubiti živce, možda je baš tako trebalo biti.
11. septembar 2001. Ne zaboravimo.
Svim žrtvama vječni mir, a porodicama utjeha i snaga.
(Emilio/facebook 20210911)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen