Kiridžija, kirajdžija, kirijaš je riječ koja označava osobu koja izvršava neki posao za kiriju, pa tako imamo: kirajdžija, koji je podstanar; koji plaća kiriju za zakup stana ili prostora. Pored toga imamo i značenje kirijaš, kiridžij, koja označava osobu koja za novac prevozi robu zaprežnim kolima, ili konjima. Bili su preteče današnjih šofera i autoprevoznika. Ti su ljudi su u davna vremena za svoju zaradu, prenosili robu iz jednog mjesta u drugo na svojim konjima i magarcima. I po ćelopeku, kiši, buri, ledu i snijegu. Težak i opasan posao ih je natjerao da budu tvrđi i od životinja koje nose teret. Bili su na udaru i vuku i hajduku i samovolji lokalnih feudalaca. Radi toga su bili i dobro naoružani i vješti sa konjima i magarcima, a još im je trebalo pameti da se bave trgovačkim poslom. Dolaskom AU monarhije hajdučija se polako smanjivala ali se pojavio novi neprijatelj sa kojim se nisu mogli izboriti...željeznica. Prugom je roba išla i brže i lakše i sigurnije, pa se njihov obim posla smanjivao a nekadašnja duga putovanja su se svela na lokalne razmjene. Pojavom auta i kamiona i taj lokalni posao je opadao, pa su oko 1950-ih godina zadnje kiridžije nestale u Mostaru, ostalo ih je još neko vrijeme po okolnim selima ali je i njih stiglo i prestiglo moderno doba. O kiridžijama je pisao i Šantić, koji je, baveći se porodičnim poslom sigurno se često susretao sa njima…
„Gora strijemi. Strmenih ždrijela
Miriše smola čamova i smreke.
Gori, visoko, u račvama jela,
Izgara mjesec. Ni glasa ni jeke.
Pusto. Tek doli, gdje Drina krivuda,
Pod hrastom sjede kiridžije neke.
U Sarajevo put ih vodi tuda.
Pred njima vatra kô zora se žari,
Pa crven trepti po družini svuda...“
iz pjesme "Kiridžije"- Aleksa Šantić, 1912. godine
u prilogu: fotografija, Kirajdžije u pokretu, kod Južnog logora u Mostaru oko 1900. godine
priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen