Kad želiš u sebi probuditi prirodnu
ljepotu - okruži se ljepotom prirode! Znači tren je dovoljan za
zagnjuriti nosić u procvjetale krošnje i udahnuti bijelu svjetlost
inicijacije duha - u sebe. Naći neku svoju bijelu mirisnu krošnju i
udahnuti njene boje i mirise u svoju krunsku čakru - svoju krunu - i
tako onoliko puta dok ne osjetimo kao se bijelozlatnom svjetlosti
puni cijela naša aura, i sve veći sjaj isijava iz nas.
Proljeće je vrijeme kada je raj na
zemlji zaista najjasniji, u mirisu najslađi, na oko najšareniji, u
zanosu najopojniji. Pa je mudro i najobičniji prolaz parkom, makar
kratko-slatko iskoristiti svjesno: udahnuti svjesno vibracije
prirode.
Znam, radili smo to i zimi s bijelom
svjetlošću, no ona je bila drugačija, vodena. A sada je eterska i
toplija. Šireća. Ona koja pokreće rađanja iz duha; usklađenost
nas s našom božanskom svrhom; našu lakoću ljepote. Vrlo duševne
kvalitete, zapravo.
Stoga udah, izdah, zujanje zajedno s
pčelicama koje oblijeću cvjetove - njihova muzika je koncert
iscjeljenja. Miris naša aromaterapija. Proljeće - vrijeme uskrsnuća
zdravih i obnovljenih nas. Koji djeluju na Zemlji vođeni jasnoćom
duhovne vizije, kroz svoje bijele krune...
(Dea Devidas)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen