Kolorit u znaku krune

Jednom godišnje, otvaraju se kapije spektakularnih zelenih staklenika u Briselu. Pri tome, ne mogu prešuti njihove tamne tajne.

Jedan mali vodoskok u kamenom postolju jedini je pokazatelj prave prirode najspektakularnijeg zelenog staklenika u Evropi. Ovo nije botanički vrt, ali nije ni turistička atrakcija. U stvari, nije ništa drugo nego privatna bašta – bašta kraljevske porodice Belgije. Kao takav, on je ujedno i teren za igru prinčeva i princeza.

Samo jedanput godišnje, u vrijeme cvjetanja i beharanja, ovaj strogo zatvoreni svijet na periferiji Brisela otvara svoje kapije za posjetioce, u trajanju pune tri sedmice.

Kroz kapiju od livenog gvožđa, koje čuvaju kipovi lavova u natprirodnoj veličini, ide se prema dvorcu u Orangeriju. Tu u stvari počinje obilazak kraljevskih staklenika. Oni su najveći viseći staklenici u Evropi Put u dužini od jednog kilometra vodi kroz petnaest sličnih objekata, različitih po tematici: kuća Kongo, kuća azaleja, kuća palmi, galerija geranijum.

Na prvi pogled, postaje jasno da ovi staklenici nisu građeni u svrhu nauke, već kao megalomanska potreba za nadmetanjem.

Kompleks izgleda kao naslikan od strane nekog vrsnog slikara, kao grad sa staklenim kupolama, tornjevima i paviljonima. Najveća struktura je zimska bašta sa jednom 25 metara visokom staklenom kupolom, koja se oslanja na metalnu konstrukciju i kamene stubove. Izgrađen je između 1874. i 1876. godine.

Ono što impresionira svojom veličinom, nastavlja se u manjim formama. Svaka leja je uređena i bogato ukrašena, a svaki i najmanji ugao dizajniran. I tako unazad više od 100 godina. Palme u visini kuće istežu se prema svjetlosti, krošnje drveća se kače jedne za druge. Korijeni se protežu preko tla. Listovi veličine čovjeka šire se preko posjetilaca. Penjačice se penju u visinu, a viseće biljke dopiru do zemlje, ogromni listovi se njišu u pravcu kretanja vazduha.

U sred cvijeća vrlo lako se previdi propust na jednoj od kuća, sakriven u zidu. U njemu kip čovjeka sa bradom poput deda mraza: Kralj Leopold II (1835-1909.). Ova rajska bašta je njegovo djelo.

Vodič kroz vrt govori kako je kralj bio ljubitelj egzotičnih biljaka i često je boravio između palmi i stabala cimeta. Najstariji plodovi limuna i kamelija koji su cvjetali u to vrijeme, poticali su iz vremena prvog belgijskog kralja Leopolda I.

Mora se spomenuti i grijeh onog koji je omogućio postojanje ovog botaničkog vrta. Leopold II je finansirao izgradnju robovske ekonomije u Kongu, njegove privatne kolonije, koje je bila 80 puta veća od same Belgije. Pod okrutnom vladavinom belgijskog kralja, čitava područja su iseljavana.

Kada su novine konačno objavile užasne fotografije unakaženih stanovnika Konga, Leopold II je njegov privatni posjed morao predati belgijskoj državi.

Izgubljeni monarh je umro 1909. godine, baš u paviljonu palma u ovom parku.

(express)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)