(tekst koji slijedi
objavljen je na portalu Huffingtonpsot, 14. marta 2018. godine, sa
njemačkog spagos)
Milioni Nijemaca su
usamljeni. Usamljenost slijede depresija, bolesti i siromaštvo.
Na osnovu više studija
svaki deseti Nijemac se osjeća usamljen. Za one koji su time
pogođeni, posljedice mogu biti razarajuće.
U Njemačkoj živi oko 83
miliona Nijemaca, najčešće veoma blizu jedni drugima. Mnogi će
pomisliti, Nijemci nisu nikad usamljeni. Usprkos tome, mnogi od njih
su itekako usamljeni.
“Čak i kad su porodica
i prijetelji tu prisutni, osjećaj samoće može dovesti do toga da
čovjek nije u stanju nositi se sa svakodnevnicom. Moj otac više
nije živio. On je vegetirao. Gledao je televiziju, jeo i spavao.
Rijetko je viđeo dan. Rijetko je pričao sa drugim ljudima. Ustvari
nije više imao nikoga s kim bi razgovarao. Njegova izolacija je bila
konačna, nije više mogao nazad. Kao usamljen čovjek umro je kad je
imao samo 52 godine”, napisala autorka Agatha Kremplewski.
Kao njenom ocu, slično je
i milionima drugih Nijemaca.
Usamljenost u pravilu
najčešće pogađa ljude starije od 80 godina. Od njih se svaki peti
osjeća usamljen. Međutim, ovaj feomen više nije problem samo
starih ljudi. Studije pokazuju da se svaki deseti Nijemac osjeća
usamljenim (8,3 miliona). Kod onih između 30 i 45 godina takvih je
čak 15 posto (svaki šesti).
Usamljenost nema ništa s
pitanjem, da li ljudi žive sami,
Umiranje prije smrti.
Mnogi ljudi imaju
mogućnosti kontaktirati sa drugim ljudima, međutim, nedostaje im
osjećaj pripadnosti.
“Usamljenost je patnja”,
kaže psihologinja Maike Luhmann i dodaje “Trajna usamljenost vodi
do ozbiljnih fizičkih i mentalnih problema te smanjenog očekivanog
trajanja života”.
Prema jednom istraživačkom
izvještaju iz Velike Britanije, usamljenost utiče na zdravlje, isto
kao da se dnevno popuši 15 cigareta.
Prema psihologu Martinu
Spitzersu “Usamljenost je uzrok smrti broj 1 u zapadnim zemljama.
Jedna američka studija
potvrđuje da je kod usamljenih ljudi rizik oboljenja od demencije
duplo veća. Prema profesorici psihologije Julliana Holt-Lundstad ,
usamljenost je veći rizik po zdravlje nego gojaznost.
“Usamljenost je često
posljedica različitih lomova u životu, koji mjenjaju socijalne
uslove života. Tu spadaju preselenja, razvodi, smrtni slučajevi. Tu
su prije svih pogođene starije žene koje nadoživljuju svoje
muževe, i odjednom ostanu same u životu.
Međutim, igre sudbine
nisu jedini uzrok.
Siromaštvo i zdravstveni
problemi također mogu voditi do usamljenosati.
Ko nema dovoljno novca,
ili ima zdravstveih problema, veoma često je isključen iz
socijalnih zbivanja. Ko već živi sam, i uz to sklizne u siromaštvo,
vrlo brzo gubi sve mogućnosti socijalnih kontakata. A ono što ide u
prilog čitavom ovom kazivanju je podatak za Nijemce: Prema brojkama
iz Evropske službe za statistiku, svaki svaki treći Nijemac koji
živi sam, ugrožen je i siromaštvom.
Broj odraslih bez djece
raste veoma brzo u Njemačkoj, čak 16 miliona. Oni koji žive sami
čine 41 posto domaćinstva u Njemačkoj.
Jedno je sigurno: milioni
Nijemaca su već pogođeni usamljenosšću, a još milioni su
ugroženi time.
Ono što iznenađuje,
Nemačka usprkos rečenom, još uvjek nedovoljno tretira ovu
problematiku, dok su u Velikoj Britaniji, po pitanju ovoga odmakli
dalje. Tamo već postoji Državni sekretar za usamljenost, koji se
brine za razvoj i implementaciju projekata za suzbijanje ove pojave.
Važan korak: kako
izvještava britanski Crveni krst, oko 200 hiljada starijih građana
u ovoj zemlji ima redovan kontakt sa prijeteljima ili članovima
porodice, berem jednom mjesečno.
U Njemačkoj politika tek
treba da prepozna ovu temu.
Prema riječima
stručnjaka, bilo bi potrebno da postoji odgovorna osoba za pitanje
usamljenosti, recimo u Ministarstvu zdravlja. Tema usamljenosti se
mora prihvatiti, zahtjevati istraživanja u tom smislu, predložiti
programe i razviti nove koncepte.
Međutim, iako usamljenost
vodi ka mnogim bolestima, ne postoji neka priznata dijagnoza za to, a
pogotovo što ni mnogi istraživači nisu baš sigurni da to može
biti izazivač bolesti, ili joj barem može biti simptom.
Depresivni ljudi se
najčešće osjećaju usamljeni. Istovremeno, usamljenost izaziva
depresiju. A to je već slično starom problemu, šta je starije,
jaje ili kokoš.
Psiholog Maike Luhman
govori o usamljenosti kao o đavoljem krugu. Usamljenost izaziva
depresiju, bolesti i siromaštvo. Bolest i depresije vode ka
usamljenosti. Taj krug treba razbiti. A u tome i politika može puno
pomoći.
U tom smislu ciljane
inicijative i institucije mogu zahtjevati da se usamljeni ljudi
podrže, i od njih trebaju biti istraženi. Dalje, potrebni su
ciljani zahtjevi i istraživanja o ovoj temi. I treće, kronično
usamljanim osobama potrebno je omogućiti brži i nekomplikovan
pristup ka profesionalnoj podrški.
A kad će i da li će do
ovoga doći, veliko je pitanje.
Jer usamljeni ljudi nemaju
nikakav lobi.
Probleme ljudi koji ne
pričaju ni sa kim, niko ne može ni čuti.
(Huffpost)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen