Šetnja

 

Šetnja

by Zdenko Bošković

Promiču sjeċanja

k’o auta na Rondou,

zastanu, zavrte se

ćetvrt, pola, tri četvrti kruga

i onda odu prema Balinovcu, Dispanzeru,

Đačkom domu, starom Veležovom,

prema Pijesku il' Prvoj osnovnoj.

Idu misli onako lijeno,

gordo, k’o mlade mostarke iz škole,

kraj platana ka Domu omladine i Gimnaziji

kroz park bosonoge po prašnjavim stazama,

zaljujaju se na klackalici, spuste se niz tobogan,

napiju se vode s kamene česme

i zalutaju negdje na putu

od Petice do kuće, kroz Ričinu

il’ zamaknu u Šantićevu ulicu, il' Cernicu…

I zastane misao onda, naoko bezrazložno,

sa nekim likom bezimenim

u pamćenje urezanim

što sam ga slučajno, iz dana u dan,

godinama,u gradu, na ulici sretao...

Na mostu Titovom, ja i on

Onako bez riječi

bacamo piljke u Neretvu

i brojimo u vodi koncentrične krugove,

kratimo, moje noći besane..

Iz zbirke pjesama CARSTVO NESANICE Zdenka Boškovića

ilustracija DUHOVI U RAJU broj 4

acryl na platnu 40x50

(cidom/20221019)